hranimo
Foto: Fotolia

Cijene hrane i pića u Hrvatskoj približile su se na 97 posto prosječnih u EU s 92 posto iz 2008. godine, kruh i žitarice skuplji su tri postotna poena, a prije deset godina su bile šest posto jeftiniji.

Mlijeko, sir i jaja skočili su s razine od 91 na 96 posto prosječne cijene u EU. Od važnijih prehrambenih artikala jedino je meso neznatno palo s 86 na 85 posto prosjeka EU, ali zato je alkohol srezan sa 105 na 101 prosjeka EU, objavio je Večernji list.

U 10 godina samo cijene rasle

Europski statistički ured Eurostat objavio je najnoviju usporedbu ekonomske razvijenosti, kupovne moći i cijena država članica za 2018. godinu koja je pokazala da se u deset godina Hrvatska nije pomaknula s mjesta kad je u pitanju razvijenost zemlje u odnosu na prosjek EU te je hrvatski BDP po stanovniku 63 posto prosjeka EU.

Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema ili čak i iznad EU prosjeka.

Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci, dok su ostale tranzicijske zemlje bitno jeftinije. U Mađarskoj i Češkoj hrana je na oko 84 posto prosjeka EU, Bugarskoj 74 posto, Poljskoj 67 posto, Rumunjskoj 65 posto.

Hrvatsko tržište nedovoljno liberalizirano

Iako kao glavni razlog visokih cijena hrane u Hrvatskoj prvo na pamet pada visoka stopa PDV-a (samo Mađarska ima višu), kod kruha se vidi da nije problem u PDV-u jer je PDV na kruh samo pet posto, a svejedno cijene rastu, piše Večernji list.

Prema tumačenju Željka Lovrinčevića, analitičara Ekonomskog instituta Zagreb, rast cijena potiče turizam, gdje se turistička potrošnja cijenama negativno prelijeva i na domaće stanovništvo. Lovrinčević međutim ističe da turizam nije ključan, već da na rast cijena više utječe slaba konkurencija na domaćem tržištu.

“U nizu područja imamo ili monopole ili oligopole počevši od građevine, prodaje na malo, do telekomunikacija. Dosta je neliberaliziranog tržišta u području usluga, od odvjetničkih do usluga prijevoza, što također ima utjecaja na cijene”, kaže Lovrinčević.

Kako su strani trgovački lanci iskoristili priliku

Treći važan razlog što smo skuplji u odnosu na nama usporedive države trgovačke su marže. Porezni stručnjak Vlado Brkanić izračunao je da su nakon 2010. četiri vodeća trgovačka lanca u Hrvatskoj gotovo udvostručila visinu marže. Primjerice, 2010. godine većina trgovačkih marži kretala se oko 17 posto, a 2015. marža je bila viša od 30 posto.

“Gdje god je puno korupcije, visoka je razina cijena. Kod nas je puno posrednika, svatko želi zaraditi i imamo što imamo – previsoke cijene”, rekao je Lovrinčević i dodao da je u hrvatskoj trgovini izražen i problem transfernih cijena, zbog visokog udjela stranih trgovačkih lanaca.

Kako je pojasnio, dio velikih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj namjerno posluje s gubicima kako bi dobit preselili u matične države.

“To se radi tako da hrvatska tvrtka kćer uvozi znatno skuplju robu iz povezanih društava gdje je sjedište vlasnika, pa se ekstra dobit ostvaruje u matičnoj zemlji.

Dio razlike u cijeni treba pripisati i skupljem kapitalu u Hrvatskoj u odnosu na kamate po kojima se zadužuju strani lanci jer se i kamate prelijevaju na maloprodajne cijene. Agrokor se, na primjer, godinama zaduživao uz kamatu od 10 i više posto, za razliku od konkurenata koji, upravo za tu razliku u kamati, mogu biti jeftiniji, no često to nisu”, izjavio je Lovrinčević za Večernji list.

Pročitajte i ovo:
Slučaj AB InBev razotkrio pozadinu razlika u cijenama na zajedničkom EU tržištu