poslovnom uzletu
Foto: Fotolia

Ukupno opterećenje plaća je značajno (naročito za više razine dohotka) te vrlo progresivno. Porezni sustav je visoke progresivnosti i naročito štetan za radnike u industrijama više dodane vrijednosti koje nose bolje plaćena radna mjesta, a kojima navodno težimo, ističe ekonomist Ivica Brkljača koji je predložio izmjene poreznog sustava kojima bi se rasteretile plaće i povećali neto iznosi.

Rasterećenje plaća moguće je provesti tako da bi manjak javnih prihoda bio zanemariv, ističe Brkljača u analizi za Ekonomski Lab.

Na neto plaću od 20.000 kuna država uzme još toliko

Progresivnost je postignuta tako što je zakonskim izmjenama podignuta neoporeziva osnovica na 3.800 kuna te s dvjema relativno visokim poreznim stopama (24 i 36 posto), koje treba uvećati za prirez.

Time se porezni teret preusmjerava na one s višim dohocima te relativno i apsolutno raste s rastom plaće.

S tom ocjenom Brkljača se slaže s Predragom Bejakovićem iz Instituta za javne financije koji je u nedavnoj analizi za Prvi plan također dokazao kako je najveći teret prebačen na imućnije, odnosno na zaposlene s višim dohocima.

Bejaković je pokazao kako je progresivnost poreza na dohodak u Hrvatskoj visoka u usporedbi s drugim zemljama. Više o tome možete pročitati na poveznici niže:

Oporezivanje rada: Može li flat tax riješiti hrvatske probleme?

Na primjeru neto plaće od 20 tisuća kuna, Brkljača je izračunao kako od ukupnog izdatka kojeg poslodavac namjeni radniku, radnik dobije manje od pola tog iznosa, a više od polovice ubere država. Ukupni trošak takve plaće iznosi naime 40.516,11 kuna.

Za ugovorenu minimalnu plaću ukupan trošak poslodavca 36 posto veći od onoga što radnik dobije neto. Za prosječnu plaću davanja se već penju na 68 posto neto plaće, a za pristojno visoke plaće (prosječne u zapadnoeuropskim okvirima) davanja prelaze 100 posto neto plaće, ističe Brkljača.

Tri mjere koje bi značajno rasteretile rad

“Jasno je kako je u Hrvatskoj i dalje potrebno značajno rasteretiti rad. Najveći se prostor u ovom trenutku nalazi kod poreza i prireza na dohodak, te kod doprinosa za zapošljavanje i doprinosa za ozljede na radu”, smatra Brkljača koji predlaže i tri konkretne mjere za rasterećenje plaća:

1. Smanjivanje poreza na dohodak i to na ukupnoj razini za primjerice 30 posto, što čini jedan posto BDP-a.

2. Ukidanju koeficijenata za djecu koji povećavaju osobni odbitak (čime bi se ponovno proširila porezna baza) i paralelno uvođenje jedinstvene dječje naknade.

Sadašnji model funkcionira po principu “što veća plaća, to veći porezni odbitak” pa ne koristi roditeljima koji imaju niža primanja i više djece.

3. Od doprinosa koji se plaćaju iz i na plaću, najpogodniji kandidat za potpuno ukidanje ili barem značajno snižavanje je doprinos za zapošljavanje (trenutno 1,7 posto na bruto plaću), kao i doprinos za zaštitu zdravlja na radu (0,5 posto na bruto plaću).

Brkljača
Foto: Fotolia

Brkljača objasnio zašto je rasterećenje moguće

Veliki pad broja nezaposlenih te sve veće financiranje programa poticanja zapošljavanja iz sredstava EU fondova, otvorili su prostor za ukidanje doprinosa za zapošljavanje, dok je visinu doprinosa za ozljede na radu još prije pet godina problematizirao sam Državni ured za reviziju.

Od doprinosa za zapošljavanje i ozljede na radu prikupi se oko 2,6 milijardi kuna godišnje. To ne znači da bi zbog ukidanja tih doprinosa država ostala bez navedenog iznosa: ukoliko bi poslodavci iskoristili stvoreni prostor za povećanje bruto plaća radnika, što je za očekivati s obzirom na trenutno stanje tržišta rada u Hrvatskoj i “borbu” za radnike, već u startu bi se kroz druge kanale koji opterećuju plaće (doprinosi za mirovinsko, zdravstveno te porez i prirez na dohodak) dobar dio odmah vratio državi.

S obzirom na to da bi u drugom koraku kroz povećanu osobnu potrošnju, a time i većih prihoda od PDV-a), došlo do ukupnih pozitivnih efekata na rast cjelokupnog BDP-a i time novih sredstva u proračunu, za očekivati je da bi manjak prihoda u konačnici zapravo bio zanemariv.

Od poreza na dohodak, koji je u potpunosti postao prihod lokalnih i područnih jedinila, ukupno se prikupi oko 12 milijardi kuna (3,3 posto BDP-a). Značajnije porezno rasterećenje (za primjerice 30 posto), a bez stvaranja većih rupa u lokalnim proračunima, moguće je ukoliko se odluči pronaći dio ušteda na rashodnim stranama proračuna te istodobnom preraspodjelom dijela prihoda od drugih poreznih oblika s državne na lokalnu razinu.

Snižavanje mirovinskog i zdravstvenog doprinosa nije izgledno

Snižavanjem poreznog opterećenja trenutno mogu povećati samo srednje i visoke plaće (jer se pri niskim dohocima već sada uopće ne plaća porez na dohodak), dok bi se snižavanjem, odnosno ukidanjem doprinosa zahvatile sve plaće.

Plaće su naime najviše opterećene doprinosima za mirovinsko osiguranje (20 posto, od čega pet posto za drugi stup) i zdravstveno osiguranje (15 posto na bruto plaću).

Snižavanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kao najvećih stavki koje opterećuju plaće, u ovom koraku nije izgledno zbog deficita koje generiraju ti sustavi, smatra Brkljača.

Dodaje da je krajnje vrijeme da se otvori široka javna rasprava o tome što želimo od mirovinskog i zdravstvenog sustava, definiraju koje su naše realne mogućnosti, te odluči iz kojih ih izvora financirati tako da postanu i ostanu održivi.

Brkljača smatra kako se kombinacijom izmjena u poreznom sustavu te ukidanjem doprinosa za zapošljavanje i za zaštitu zdravlja na radu mogu se postići optimalni učinci koji će rezultirati rastom neto plaća gotovo svih zaposlenih.

“Ostaje vidjeti hoće li se pri najavljenim skorim izmjenama u poreznom sustavu Vlada i ovoga puta odlučiti na manje “kozmetičke” izmjene u sustavu poreza na dohodak, ili će se ići u pravu reformu koja neće biti opterećena postojećim stanjem, koja će pojednostaviti način oporezivanja i preispitati svaku stavku koja direktno opterećuje rad”, ističe Brkljača u svojoj analizi na Ekonomskom Labu.

Pročitajte i ovo:
Zašto su plaće niske: Saznajte koliko na 100 zarađenih kuna morate platiti državi
Život na rezervi: 60 posto Hrvata ne može podnijeti neočekivani trošak