Nika Šimurina
Foto: Nika Šimurina, Ekonomski fakultet u Zagrebu; autor fotografije: Lider

Da se nisu uvodile snižene stope u sustav PDV-a, Hrvatska je mogla ostati pri visini standardne stope od 22 posto. Do takvog je zaključka proučavajući podatke Porezne uprave došla dr. sc. Nika Šimurina sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, o čemu je između ostalog govorila na nedavnoj Poreznoj konferenciji.

Informacija da stopu PDV-a nije trebalo dizati na 25 posto nije, međutim, izazvala reakciju ni javnosti niti kreatora javnih politika. Ministar financija Zdravko Marić najavljuje da će ovu godinu iskoristiti tek za “cjelokupno promišljanje o daljnjem poreznom sustavu” te da će se “voditi briga i o općoj stopi PDV-a, odnosno cjelokupnom sustavu PDV-a te kako ga najbolje osmisliti”.

Porez na dodanu vrijednost u Hrvatskoj je najizdašniji porezni prihod i od njega se prikupi 55 posto ukupnih poreznih prihoda, a u većoj mjeri pogađa građane s nižim primanjima. Sve to bio je povod za kraći razgovor s dr. sc. Šimurina koja se specijalizirala za porezne sustave i javne financije.

Što bi stopa PDV-a od 22 posto značilo za prihode državnog proračuna, a kako bi se odrazila na razinu cijena, odnosno standard građana?

– U smislu porezne konkurentnosti, te razine cijena proizvoda i usluga koje se oporezuju PDV-om, stopa od 22 posto bila bi učinkovitija. Naime, Hrvatska je s trenutačnom visinom standardne ili opće stope od 25 posto druga po visini te stope u Europskoj Uniji, jer višu stopu od nas ima samo Mađarska. To rezultira bijegom potrošnje u zemlje u susjedstvu s nižom stopom PDV-a i jedan je od razloga zašto je hrvatske proizvode ponekad jeftinije kupovati u stranoj zemlji.

Razmjerno veliko porezno opterećenje potrošnje svakako utječe i na smanjenje same potrošnje u Hrvatskoj.

Dosadašnja iskustva s uvođenjem novih povlaštenih stopa u sustav PDV-a u Hrvatskoj nisu rezultirala očekivanim smanjenjem cijena tih grupa proizvoda, a dovela su i do gubitka proračunskih prihoda. Stoga je potrebno dobro evaluirati mogućnosti i ograničenja oporezivanja potrošnje. Moje je mišljenje da se na primjeru naše zemlje pokazalo ono što tvrdi većina financijskih teoretičara, a to je da se potrošnim porezima trebaju ostvarivati prvenstveno fiskalni ciljevi oporezivanja, dok bi se nefiskalni ciljevi oporezivanja trebali ostvarivati kroz sustav izravnih poreza.

Najnoviji primjer su ugostitelji koji su, uz velike polemike, gurnuti u najvišu stopu. Ipak, prihodi od PDV-a na njihove usluge su se smanjili. Kako to komentirate? Je li to znak da se povećala siva ekonomija?

– Za detaljnije podatke bit će potrebno napraviti analizu ukupno prikupljenih prihoda i usporediti ih s procjenama razine sive ekonomije kroz nešto duže razdoblje nego li je samo godina dana, koliko je u primjeni ova mjera. Međutim, prema studiji “Analiza utjecaja stope PDV-a na konkurentnost djelatnosti smještaja i ugostiteljstva Hrvatske”, koju je izradila je konzultantska tvrtka HD Consulting u suradnji s još nekim institucijama i na inicijativu Udruge hotelijera pri HGK, dosadašnji učinci snižene stope PDV-a na smještaj od 13 posto i 25 posto na ugostiteljstvo nisu pozitivni i u svakom smislu umanjuju konkurentnost usluga smještaja i ugostiteljstva u hotelima i kampovima u Hrvatskoj u odnosu na ostale turističke destinacije u Europskoj uniji.

Također, djelomice i zbog povećanja stope PDV-a došlo je i do smanjenja investicija u turizmu koje bilježe veliki zaostatak u odnosnu na iznose predviđene Strategijom razvoja turizma do 2020.

Dakle, iako je teško procjenjivati neku mjeru nakon samo godine dana primjene, ono što je svakako razvidno jest povećanje cijena ugostiteljskih usluga, bijeg dijela ugostitelja u zonu sive ekonomije, kao i smanjenje potrošnje ugostiteljskih usluga kod dijela hrvatskih građana s manjom ekonomskom snagom.

Raspravu o PDV-u potaknuli su i najnoviji prijedlozi Europske komisije prema kojem će članice uz standardnu stopu PDV-a od najmanje 15 posto moći uvesti i niže stope. Komisija predlaže i značajnu promjenu prema kojoj bi se ubuduće određivali proizvodi koji ne mogu imati sniženu stopu, a ne koji mogu. Što to u praksi znači?

– U siječnju 2018. Europska komisija je predložila uvođenje veće fleksibilnosti zemljama kod promjene stopa PDV-a koje primjenjuju na pojedine proizvode i usluge. Odnosno, predloženo je svojevrsno osuvremenjivanje sustava PDV-a u zemljama članicama. Europska komisija predlaže da se pored standardne stope PDV-a, koja bi i dalje trebala biti najmanje 15 posto, dozvoli i primjena dvije zasebne snižene stope između 5 posto i standardne stope koju odabere zemlja članica, zatim jedno oslobođenje od PDV-a ili nulta stopa i jedna snižena stopa postavljena između nula posto i sniženih stopa.

Pritom bi se postojeći popis proizvoda i usluga na koje se mogu primjenjivati snižene stope zamijenio novim popisom proizvoda (poput oružja, alkoholnih pića, cigareta, kockanja i duhana) na koje bi se morala primjenjivati standardna stopa od minimalno 15 posto.

Kad se govori o nižim stopama, ljude naravno najviše zanima koji proizvodi će biti obuhvaćeni. Što Vi predlažete i zašto?

– Kada raspravljamo o prednostima i nedostacima korištenja povlaštenih stopa u sustavu PDV-a, onda valja istaknuti da je prilikom njihove uporabe važno precizno i jasno definirati broj i vrstu proizvoda i usluga koji imaju povlašteni tretman i da se one mogu koristiti za poticanje domaće poljoprivredne i industrijske proizvodnje. U tom kontekstu ako će se uvoditi nove povlaštene stope u naš sustav PDV-a, onda se sniženom stopom trebaju oporezovati upravo te grupe proizvoda i usluga.

Pročitajte i ovo:
EU sprema veliku reformu sustava PDV-a, evo što čeka mala poduzeća