bolovanja
Foto: Fotolia

Hrvatska udruga poslodavaca započela je s Vladom pregovore o promjeni instituta bolovanja na teret poslodavca. Kako tvrde u HUP-u, cilj je promjena usklađivanje s praksom zemalja Europske unije te jačanje konkurentnosti hrvatskih poslodavaca.

Glavni zahtjev HUP-a je izuzimanje poslodavaca iz troškova bolovanja već nakon 15 dana njegova trajanja, a ne kao do sada tek nakon 42 dana bolovanja. Odnosno, HUP traži da bolovanje ide na teret države već 16. dana bolovanja, piše Glas Slavonije.

Prema podacima HZZO-a, u 2018. je zbog privremene nesposobnosti za rad na bolovanju bilo svakog dana u prosjeku više od 54 tisuće radnika, od čega na teret poslodavaca 26.725 zaposlenika, a na teret HZZO-a 27.403. Stopa bolovanja lani je bila 3,46 posto viša nego u 2017., a broj dana privremene nesposobnosti za rad povećan je čak za 8,6 posto. Procjenjuje se da su poslodavci na ime izravnih naknada za bolovanje lani isplatili najmanje 2,5 milijarde kuna, te da su još toliko imali neizravnih troškova vezanih uz bolovanja.

Opravdanost ovoga zahtjeva, kako tvrde u HUP-u, pokazali su već prvi inicijalni podaci članova te osobito usporedba hrvatskog sustava bolovanja s drugim članicama EU-a i zemljama u okruženju. Većina tih zemalja ima puno povoljnije te ukupno kraće trajanje bolovanja na teret poslodavca, a neke i opciju administrativno fleksibilnijih modela izostanaka radnika za manje zdravstvene tegobe s posla, bez financijskog sudjelovanja poslodavca i države u tome dijelu bolovanja.

Kakva je praksa u članicama EU-a

Praksa u drugim članicama EU-a kudikamo je drukčija od one hrvatske. Primjerice, u Litvi poslodavci snose trošak samo za prva dva dana bolovanja. U Bugarskoj poslodavci snose troškove za prva tri, a u Rumunjskoj za prvih pet dana.

U Češkoj, Estoniji, Danskoj, Mađarskoj, Finskoj, Latviji, Slovačkoj, Španjolskoj i Švedskoj, prema podacima koje je prikupila Europska komisija 2016., poslodavci snose trošak bolovanja u trajanju između osam i 15 dana. U Sloveniji je 30 dana, Poljskoj 33, a samo u nekolicini zemalja EU-a broj dana bolovanja na teret poslodavca veći je nego u Hrvatskoj.

Kako bi se rasteretilo liječnike i poslodavce, u pregovorima se traži i uvođenje do sedam dana godišnje (uz ograničenje na tri dana odjednom) tzv. sick days. Riječ je o neplaćenim izostancima radi manjih zdravstvenih tegoba koji ne iziskuju odlazak liječniku, uz dostavu informacije poslodavcu o spriječenosti.

U HUP-u su svjesni kako je rizik modela određeni prostor zloporabe, no vjeruju kako bi taj dio financijskom destimulacijom bio sveden na minimum, a to je i iskustvo drugih zemalja.

Kratka neplaćena bolovanja već predlagao KOHOM

S idejom o “sick-days” prema Vladi je nekoliko puta išla i Koordinacija hrvatske obiteljske medicine (KOHOM). Naime, većina zapadnih zemalja s kojima se u mnogočemu uspoređujemo, pa tako i sa stopom bolovanja, ima mogućnost da zaposlenik godišnje do sedam dana koristi tzv. dopust za bolest, bez odlaska liječniku.

Obiteljski liječnici više su puta tražili da se takva mogućnost riješi zakonski, jer bi donijela višestruke koristi. Od smanjenja opterećenja zdravstvenih radnika pregledavanjem pacijenata zbog kratkih, samoograničavajućih bolesti, administriranjem oko otvaranja i zatvaranja bolovanja do smanjenja stope bolovanja.

“Mi smo to predlagali u okviru radne skupine za prijedloge izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. No poslodavcima se ta zamisao tada nije svidjela jer su se bojali zlouporabe od radnika. Međutim izmjene ovog zakona još nisu ni u javnoj raspravi i moguće da će ova ideja sada proći ipak kao dio HUP-ova prijedloga, koji je očito promijenio mišljenje, jer spomenuti zakon svakako ide u promjenu”, izjavila je za Glas Slavonije dr. Vikica Krolo, predsjednica KOHOM-a.

Pročitajte i ovo:
Petar Lovrić: Bolovanje radnika na teret poslodavaca ograničiti na tri tjedna
Zdravstvo tone u dugovima, je li skuplje osiguranje jedino rješenje