raditi
Foto: Fotolia

Sud EU donio je dvije važne presude kojima potvrđuje svoj stav o ugovorima o kreditu vezanima za valutnu klauzulu CHF. Sud je donio dvije presude, jednu vezanu za slučaj u Rumunjskoj, a drugu za slučaj u Mađarskoj, priopćila je danas Udruga Franak ističući kako su te presude osnova za proglašenje ništetnosti kompletnog ugovora o kreditu u švicarcima.

Stav Suda EU najbolje ocrtavaju riječi predsjednika Suda EU Koena Lenaertsa koji je za slovenski Dnevnik prošle godine izjavio kako banke ne smiju naplaćivati razliku tečaja koja nije razumna te da potrošači imaju pravo na vraćanje preplaćenih iznosa, pojasnili su u Udruzi Franak.

Ističu kako se u presudama potvrđuje da nacionalni sud kod utvrđivanja nepoštenosti ugovorene valutne klauzule mora utvrditi je li potrošač upozoren i informiran o rizicima te o svim bitnim informacijama vezanima za konkretnu ugovorenu valutu; je li ta valuta ugovorena u dobroj vjeri te je li takva odredba izazvala kasnije neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

Franak: Ugovori za ‘švicarce’ ništetni

“Ako bi se sve to utvrdilo, nacionalni sud prema odluci Suda EU može presuditi da je u takvome slučaju zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetan kompletan ugovor o kreditu.

Time se potvrđuje naše mišljenje da je itekako moguće i ostvarivo tužbom zahtijevati ništetnost ugovora s valutnom klauzulom CHF i to zbog nepošteno ugovorene valutne klauzule CHF te još dodatno zbog nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi”, navela je Udruga u svom priopćenju za javnost.

CHF
Foto: Pixabay

Detaljnije, presudom C-119/17 Sud EU je utvrdio kako je odredba ugovora o kreditu zbog koje se tečajni rizik prenosi na dužnika i koja nije sastavljena na transparentan način tako da dužnik bude u stanju procijeniti temeljem jasnih i razumljivih kriterija ekonomske posljedice zaključivanja ugovora, podložna ocijeni nepoštenosti od strane nacionalnog suda.

Pritom valja utvrditi, unatoč zahtjevu za dobru vjeru, stvara li takva ugovorna odredba značajnu neravnotežu između prava i obveza na štetu potrošača.

Čeka se presuda Visokog trgovačkog suda

U skladu s time, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se odnose na moguće promjene tečaja i rizike svojstvene kreditima koji glase na stranu valutu, nacionalni sud, kažu u Udruzi Franak, mora utvrditi moguće nepoštivanje zahtjeva za dobru vjeru te postojanje eventualne značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača.

Presudom C-126/17 Sud EU je pak utvrdio kako odredba o valutnoj klauzuli mora biti takva da prosječni potrošač, koji je uobičajeno informiran i razumno obazriv te obaviješten, može procijeniti utemeljenost preciznih i razumljivih kriterija, ekonomske posljedice koje proistječu iz ugovora, a osobito ukupni trošak njegovog kredita.

Ako u skladu s time nacionalni sud utvrdi protupravni karakter odredbe o valutnoj klauzuli, taj sud može proglasiti nevaljanost cjelokupnog ugovora, ako on ne može i dalje važiti nakon ukidanja tih odredaba, navodi se dalje u presudi.

“Obje presude dodatno nas učvršćuju u našem uvjerenju da će Visoki trgovački sud u ponovljenom postupku potvrditi presudu suca Radovana Dobronića. Nadamo se da nećemo još dugo čekati na tu presudu”, zaključuju u Udruzi Franak.