uvođenje eura
Foto: Prvi plan

Vlada je na današnjoj sjednici usvojila strategiju o uvođenju eura u Hrvatskoj i najavila osnivanje Nacionalnog vijeća za uvođenje eura kao službene valute.

“Važno je da javnost zna da analiza jasno utvrđuje da ćemo imati znatne i trajne koristi od uvođenja eura dok će troškovi biti niski i jednokratni”, rekao je premijer Andrej Plenković te dodao da će uvođenje eura kao službene valute doprinijeti gospodarskom rastu Hrvatske.

Hrvatska je spremna započeti proces uvođenja eura, ocijenio je Plenković dodajući kako dva desetljeća imamo nisku inflaciju i stabilni tečaj. Jedan od važnih kriterija za ulazak u Eurozonu jest i smanjenje javnog duga na 60 posto BDP-a. Sada je on na 78 posto.

Hrvatska za euro spremna nominalno, ne i realno

Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić istaknula je da Hrvatska ispunjava sve kriterije nominalne konvergencije.

Kriteriji realne konvergencije su dinamika i brzina približavanja razine dohotka u Hrvatskoj prosječnoj razini dohotka u EU. Ta je razina dohotka, kazala je Dalić, na otprilike onoj prosječnoj razini na kojoj su se nalazile i druge države članice kada su pokretale ovaj proces.

“S druge strane kriteriji realne konvergencije, a tu je razina dohotka, to je trajan zadatak kojim ćemo se morati baviti u nadolazećem razdoblju, a vezan je uz poduzimanje brojnih mjera u gospodarskom sustavu”, istaknula je.

Rekla je kako je Hrvatska ekonomski vrlo dobar kandidat za preuzimanje eura budući da je 80 posto štednih depozita stanovništva u eurima i mnoge se transakcije većih vrijednosti dogovaraju u eurima.

“Najveći trošak je gubitak monetarne politike i samostalnosti monetarne politike no naša monetarna politika je i danas ograničena zbog činjenice da je monetarni sustav euroiziran i HNB upravlja s 20 do 30 posto novčane mase.

Moguće je jednokratno povećanje cijena od 0,2 do 0,4 posto kao posljedica uvođenja eura. Troškovi koji će nastati bit će 425 milijuna eura u prvih pet godina”, kazala je Dalić.

Problem su niske plaće

Uvođenje eura podržavaju mahom ekonomski i financijski stručnjaci, dok su građani puno skeptičniji. Najveći strah građana vezan je uz mogući rast cijena, odnosno da će imati europske cijene i hrvatske plaće.

Današnjom izjavom o razini dohotka kao “trajnom zadatku kojim ćemo se morati baviti u nadolazećem razdoblju” Dalić je potvrdila opravdanost straha kojeg imaju građani.

uvođeje eura
Foto: Pixabay

Jači rast cijena domaći analitičari očekuju kod nekih usluga, kao što su ugostiteljske, frizerske, usluge čišćenja i kod dobara koji nisu predmet međunarodne razmjene. Te bi usluge dodatno mogle poskupiti i zbog očekivanog zaokruživanja cijena.

U dućanima će se ona pokušati spriječiti, najavljeno je, dvostrukim isticanjem cijena, u kunama i eurima, u roku od barem šest mjeseci nakon uvođenja eura.

Do poskupljenja hrane ne bi trebalo doći iz sasvim jednostavnog razloga – u Hrvatskoj su one već na europskoj razini. Na kretanje cijena hrane mogu utjecati događaji koji nemaju veze s uvođenjem eura, kao što je npr. nagli skok cijena nafte. No, to se događa već sada, uz rast cijena benzina na iznad 10 kuna.

Moguće jačanje kune

Osim cijena, jedno od najvažnijih pitanja su i ona vezna uz tečaj u trenutku konverzije te buduće kretanje kamatnih stopa. Na njih, međutim, još nema odgovora. U ovom se trenutku ne zna po kojem će tečaju biti obavljena konverzija budući da će njega odrediti konkurentnost domaćeg gospodarstva u odnosu na vanjska tržišta.

Većina analitičara očekuje da će se konverzija obaviti oko razine 7,5 kuna za euro, no ima i zagovornika blage deprecijacije. Podsjetimo, Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra da bi konverziju trebalo napraviti s tečajem od 7,8 kuna za euro.

Postoji i mogućnost da Europska komisija prije samog preuzimanja eura postavi zahtjev za jačanjem kune, ovisno o gospodarskim pokazateljima u trenutku ulaska u Eurozonu.

Hrvatska neće uvesti euro realno prije 2022. jer je proces ulaska u Eurozonu dug i kompliciran. Ravnateljica Ekonomskog instituta Maruške Vizek upozorila je ranijim raspravama kako bi se moglo dogoditi i da ne ispunimo uvjete za ulazak u Eurozonu jer sporo ili nikako ne provodimo reforme. A bez njih malo je izvjesno smanjivanje javnog duga na razinu od 60 posto BDP-a.