subvencije
Dalibor Dobrić / Izvor: Prvi plan

Više od 70 žalbi i zahtjeva za ispravcima predano je zagrebačkom Trgovačkom sudu protiv nagodbe izglasane 4. srpnja u slučaju Agrokor. Zasad je nepoznato tko se sve žalio na nagodbu, mada su nam neki, poput Adrisa, potvrdili da su se žalili. Adrisova je žalba osim toga i “procurila” u javnost (Jutarnji list je objavio i zajedničku žalbu Agrama, Euroherca i Agrolagune), no oni nisu jedini.

Protiv nagodbe glasalo je 134 vjerovnika. Među njima je bilo puno malih potraživanja, ali i mnogo velikih igrača, kao i velik broj stranih tvrtki iz Italije, Švicarske, Češke, Slovenije, ali i mađarskih fondova, primjerice.

Žalbe velikih igrača teške milijarde kuna

Od velikih bismo mogli izdvojiti Adris, čija su potraživanja zajedno s Croatia osiguranjem među najvećima, teža od milijarde kuna. No, protiv nagodbe glasali su i Raiffeisen banka i Raiffeisen Factoring, svaki s više od 600 milijuna potraživanja, zatim Addiko banka (potraživanje iznad 400 milijuna kuna), Zagreb Montaža s potraživanjima od više stotina milijuna, TDR s 380 milijuna tražbina, Medika s više od 100 milijuna, inozemne podružnice Nove Ljubljanske Banke (82 milijuna) i mnogi drugi.

Nema razloga vjerovati da većina njih koji su glasali protiv, nije iskoristila svoje pravo da se žali, a sudeći po onome što se može pročitati u Adrisovoj žalbi, žaliti se moglo na sve.
Adris je u svojoj žalbi, naime, pokrio vjerojatno sve. Žalio se na Rješenje suda u cijelosti i to zbog “pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka”.

Žalili su se na to što rješenje nema provedbenu osnovu ni sadržaj ovršne isprave, na to što će se na buduće sporove novih Agrokorovih tvrtki na koja će se prebaciti poslovanja primjenjivati strano pravo, na sastav Privremenog vjerovničkog vijeća, na isplate dugova dobavljačima, na nepouzdane financijske izvještaje, na nejednako tretiranje vjerovnika…

Agramova žalba, pak, kako je prenosi Jutarnji, gotovo poetski govori o “roll-up verziji stvarnosti”, stvorenoj kako bi se pogodovalo jednoj skupini vjerovnika, te se izražava sumnja da se sudovi, zbog “viših interesa” neće usuditi preispitivati nagodbu.

Žalbe
Izvanredni povjerenik Fabris Peruško i njegova zamjenica Irena Weber / Snimio: Dalibor Dobrić

Agrokor priprema odgovore

Na sve te žalbe u Agrokoru u ovom trenutku, kako se neslužbeno može doznati, pripremaju odgovore te bi ih trebali predati Trgovačkom sudu do kraja kolovoza. Golem posao, ako se uzme da samo Adrisova žalba ima 148 stranica.

Žalbe i odgovore koje dakle pošalje Agrokorova Izvanredna uprava, Sud će zatim proslijediti Visokom trgovačkom sudu koji bi ih trebao riješiti u roku od 60 dana (zahtjevi za ispravcima su uglavnom samo korekcije grešaka u tablicama potraživanja i njih će, ako se potvrde, Trgovački sud prihvatiti bez slanja višem sudu). Budu li se ti rokovi poštivali, a zbog opsežnosti posla mogli bi biti probijeni, nagodba bi trebala biti pravomoćna tek negdje početkom studenog. Tada kreće njezina implementacija i istodobno poduzimanje tisuća i tisuća koraka (nedavno je Irena Weber izjavila da je riječ o 70.000 koraka koje treba poduzeti), kako bi se baš svi ugovori s radnicima, dobavljačima, partnerima prebacili na nove tvrtke, koje tek treba osnovati, imenovati im uprave, nadzorne odbore…

Mirovinski fondovi će financirati Agrokor?

Istovremeno, a to je jedan od ključnih problema, tek kada nagodba postane pravomoćna Izvanredna uprava Agrokora moći će početi tražiti refinanciranje izuzetno nepovoljnog produljenog roll-upa, čija kamata progresivno počinje rasti od početka iduće godine, za kada Uprava planira početak rada novog Agrokora, kako god se bude zvao.

Iz Agrokora se saznaje da postoji interes lokalnih banaka i institucionalnih investitora, a spominjala se u javnosti i mogućnost da u novom financiranju Agrokora sudjeluju i mirovinski fondovi, no ostaje pitanje koliko će to oni moći s obzirom na zakonske restrikcije, kao što ostaje pitanje i hoće li domaće banke moći sudjelovati s obzirom na restrikcije koje im je prema Agrokoru uveo HNB.

I na kraju, ostaje pitanje kako će se sve to plaćati, jer osim roll-upa, teškog milijardu i 60 milijuna eura, morat će se vratiti i 260 milijuna eura razlučnim vjerovnicima, koji su doduše pristali da ih počnu dobivati nakon dvije godine počeka. I to je ono operativno restrukturiranje koje bi od Konzuma, Tiska i poljoprivrednih tvrtki s velikim potencijalom, ali slabom EBITDA-om trebalo učiniti profitabilne kompanije. Toliko profitabilne zapravo da postanu privlačne ulagačima i da ih novi vlasnici uspiju za koju godinu nekome prodati i tako si vratiti barem dio novca koji su tako neoprezno povjerili Todoriću.

Sumnja u suce

Naravno, sve to bude li Visoki trgovački sud potvrdio nagodbu. Nakon toga će se tek vidjeti prema kome će krenuti daljnje tužbe, teške potencijalno oko šest milijardi kuna, od ukupno 33 milijarde koliko je utvrđenih tražbina imalo pravo glasa pri glasanju o nagodbi. Ne potvrdi li je, kreće kaos stečajeva i grabeža za povrat onoga što se bude dalo, s tim da država i dalje nije promijenila stečajni zakon tako da on može obuhvatiti koncern poput Agrokora, a tada više neće biti moguće produljiti Lex Agrokor, jer on je u ovom slučaju istekao.

A to je upravo onaj pritisak, onaj “viši interes” o kojem u svojoj žalbi govori Agram – koji bi se sudac usudio gurnuti zemlju u recesiju izazvanu kaosom koji bi uslijedio nakon što se sve već (relativno) mirno završilo?

Pročitajte i ovo:
Nagodba o Agrokoru izglasana, za njezinu implementaciju treba oko četiri mjeseca