analitičari
Foto: Pixabay

Službene statistike bilježe pad broja nezaposlenih još od 2014. godine. Lani je prosječan broj nezaposlenih iznosio 153.542, što je čak 20,8 posto manje nego godinu dana prije. Prošlogodišnja stopa pada najveća je od 2004. godine, od kada su dostupni podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), dok je u odnosu na 2008. prosječan broj nezaposlenih manji za 35 posto.

Prema podacima HZZ-a, na kraju 2018. bilo je registrirano 148.919 nezaposlenih osoba, što je za 38.144 osobe ili 20,5 posto manje nego godinu dana prije.

No, pretjeranog razloga za optimizam nema, proizlazi iz sve češćih upozorenja analitičara. Podatke o rekordnom padu broja nezaposlenih nije moguće jednoznačno tumačiti kao značajno poboljšanje na tržištu rada, odnosno kao porast zaposlenosti, protumačili su i analitičari RBA u svojoj novoj analizi.

Do sada su stručnjaci rekordni pad nezaposlenosti tumačili nešto jačim zapošljavanjem, ali još više velikim valom iseljavanja hrvatskih građana. No, analitičari RBA sada su uočili još jedan razlog – HZZ sve češće ljude prijavljene na burzi iz evidencije briše iz formalnih razloga, a ne zato što su našli posao.

Oko 71 tisuća ljudi izbrisana iz evidencija burze

Analitičari RBA uočili su da u 2018. značajnu kategoriju čine obrisani iz evidencije radi nepridržavanja zakonskih odredbi. Od ukupnog broja ljudi koji su izašli iz evidencije HZZ-a, relativno visok udjel – 18,4 posto, odnosno 48.883 nezaposlenih, brisano je iz evidencije zbog nepridržavanje neke od zakonske odredbe. Dodatnih 22.049 osoba ili 8,3 posto izgubilo je status nezaposlenog jer se nisu redovito javljali HZZ-u.

“Relativno visok udio izlazaka iz evidencije koji nije temeljen na zapošljavanju ujedno je i odraz emigracijskog trenda koji bi, ukoliko se nastavi sličnom dinamikom, u dugom roku mogao uzrokovati još veći strukturni nesrazmjer na domaćem tržištu rada”, upozorili su analitičari RBA.

analitičari
Foto: Pixabay

Da se nezaposlenost smanjuje nešto brže nego što raste zaposlenost, potvrdio je i ravnatelj Zavoda za statistiku Marko Krištof, koji je nedavno iznio najnovije podatke Državnog zavoda za statistiku. Prema tim podacima, danas je u Hrvatskoj 170 tisuća manje nezaposlenih nego u 2014., a zaposlenih je 100.000 više.

“Izbrisani”, umirovljeni, iselili

Gdje ne nestalo 70 tisuća ljudi? Iako se iz podataka koje su danas objavili analitičari RBA, nameće zaključak kako se radi o 70-ak tisuća “izbrisanih” iz raznih formalnih razloga, Krištof tumači da je dio otišao u mirovinu, a jedan dio je iselio.

“U prošloj godini otišlo je 47.352 osobe, ali istovremeno imamo i 15.553 doseljene osobe. Neki stručnjaci kažu da smo sada na vrhu emigracijskog vala, koji je zabilježen u svim novim zemljama članicama Europske unije”, izjavio je Krištof početkom siječnja za N1. Prema službenim podacima DZS-a, od 2013. do 2017. iz Hrvatske je odselilo gotovo 150 tisuća građana, a iz inozemstva se istodobno doselilo 62 tisuće ljudi, što daje negativni migracijski saldo od 87.299.

No, prema onome što se moglo čuti na nedavnoj konferenciji o migracijama, situacija je puno alarmantnija. Hrvatska će, predviđa se, do 2050. ostati bez 800.000 ljudi. Za spas gospodarstva potrebno je milijun novih radnika, objavio je HGK.

Katastrofična priča

“Izniman nedostatak radne snage zbog negativnih demografskih kretanja nas tek očekuje. Prema projekcijama za 2051. godinu županije će prosječno izgubiti 30 posto radno aktivnog stanovništva, ako se zadrže današnje stope aktivnosti”, tvrdi Krešimir Ivanda sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Danijel Knežević, koji je istraživao utjecaj migracijskih kretanja na održivi ljudski kapital u Hrvatskoj, kaže kako ispada da što više ljudi iseljava, kvaliteta ljudskih potencijala raste. Drugim riječima, ostaje više onih koji mogu naći posao.

“Prema toj korelaciji odlaze oni koji su nekompetentniji, ali strašno je da smo konkurentniji na temelju toga. Dugoročno s takvim trendom možemo imati stopostotnu zaposlenost, ali je priča svejedno katastrofična”, zaključio je Knežević.

Pročitajte i ovo:
Hoće li nam stanje na tržištu rada napokon otvoriti oči?