obveznica
Foto: Pixabay

Rastuća crna rupa teška više tisuća milijardi dolara raste u srcu svjetskih financijskih tržišta. Obveznice s negativnom kamatom šire se svijetom obveznica poništavajući potencijalni povrat za ulagače i okrećući sustav kakav znamo naglavce, piše Bloomberg analizirajući hoće li to dovesti do novog balona na financijskim i nekretninskim tržištima, odnosno kako će ta teško zamisliva ‘crna rupa’ utjecati na male štediše, ulagače, tvrtke koje se bave preuzimanjima te vlade.

Zašto ulagati u obveznice?

Obveznice su obično najsigurnija vrsta imovine na tržištu te ih mnogi ulagači traže u vrijeme vrhunaca tržišnog ciklusa i mogućih potresa na tržištu, na primjer tenzija trgovinskog rata između SAD i Kini ili napetosti u Perzijskom zaljevu.

Obveznica može donositi umjeren pozitivan prinos kada je izdaje vlada, institucija ili kompanija, ali jednom kada se njom počne trgovati visoka potražnja može joj povećati cijenu (i time smanjiti prinos) do te mjere da kupci neće imati nikakvu dobit.

Koliko se kupuje (takvih) obveznica?

Dužničke vrijednosnice s negativnom prinosom premašile su 13 tisuća milijardi američkih dolara u lipnju ove godine, gotovo dvostruko više nego u prosincu 2018. Sada čine 25 posto ukupnog svjetskog duga.

U Njemačkoj, 85 posto državnih obveznica je ispod te razine. To znači da će ulagači u stvarnosti platiti Njemačkoj vladi 0,2 posto za privilegiju da kupe njemački javni dug. Drugim riječima, njemačka vlada će zadržati dva eura za svakih tisuću koju će posuditi na razdoblje od 10 godina.

SAD je jedna od rijetkih zemalja izvan te skupine. Ni jedan dio od 16 tisuća milijardi dolara duga nema kamatu manju od nule, ali širom svijeta stratezi upozoravaju da problem može postati još gori.

obveznica
Foto: Pixabay

Čemu razlog za brigu?

Negativne kamate su u suprotnosti s osnovnim načelima globalnog financijskog sustava. “Prekršen je važan zakon financijske logike koji kaže: Ako posudite novac na dulje razdoblje, morate više zaraditi”, ističe Bloombergov kolumnist Marcus Ashworth. Tako su npr. tzv. stoljetne obveznice koje je izdala Austrija prije dvije godine s dospijećem u 2117. u početku nudile povrat od 2,1 posto. Sada im je prinos pao na 1,2 posto.

Sve to gura ulagače u rizičnije pothvate u potrazi za boljim povratom te ujedno povećava šanse da se stvore baloni na financijskim i tržištima nekretnina.

Kome odgovaraju negativne kamate?

Prvo vladama – poticaj da posuđuju novac nikada nije bio veći nego sada kada im plaćaju da se zaduže. Njemačka je, na primjer, subvencionirana da se zadužuje za sljedećih 20 godina, što ne znači da će ona povećati i potrošnju.

Tvrtke koje se zadužuju u obveznicama također ubiru prednosti rekordno niskih kamata. I ‘private-equity’ fondovi, koji obično koriste financijske poluge u otkupu kompanije, sada su u prilici da se za takve pothvate jeftinije zaduže.

Kupci nekretnina s promjenjivom kamatom također imaju razloga za proslavu, primjećuje Bloomberg.

Tko je oštećen?

Mirovinski fondovi (odnosi se i na hrvatske fondove kojima su prinosi jako pali, op. ur) i osiguravatelji, tradicionalno veliki ulagači u državne obveznice, posebno su pogođeni: njihove obaveze rastu kako im klijenti stare, a često su obvezni izbjegavati rizična ulaganja.

Bankama se smanjuju marže. Zarade na kreditima su male, a i dalje moraju ponuditi kamate na štednju iznad nule.

U Njemačkoj, Europska centralna banka (ECB) je pod političkim pritiskom zbog štete koju čini štedišama. Središnje banke mogu doći u teškoće kada dođu do točke u kojoj niska cijena kreditiranja počinje štetiti gospodarstvu, kada banke počnu biti škrtije s kreditiranjem. To može dodatno usporiti gospodarstvo.

obveznica
Foto: Fotolia

Kako smo tu dospjeli?

Nekoliko europskih središnjih banaka, nemoćne da potaknu rast poslije financijske krize 2008. – 2009. srezale su kamate ispod nule 2014. godine. Slijedio ih je Japan. Ideja je bila da se potakne kreditiranje tako da se financijskim institucijama naplati, a ne da ih se nagradi pozitivnom kamatom, ako deponiraju novac umjesto da ga usmjere u realnu ekonomiju.

Od 2016. referentna stopa ECB-a je bila -0,4 posto, banke su gubile četiri eura za svakih 1000 koju su deponirale ECB-u. Kamate ispod nule trebale su biti privremene. Ulagači se klade da će ECB gurnuti kamate još u veći minus ove godine i oboriti još jedan rekord.

Kako su negativne kamate opstale tako dugo?

Više od desetljeća nakon kreditne krize, inflacija je i dalje niska, plaće se povećavaju umjereno usprkos velikom padu nezaposlenosti. ECB je očekivao da će doći do ciljane inflacije blizu dva posto. Osim središnje banke SAD-a, malo je središnjih banaka koje su srušile kamate nakon kreditne krize uspjelo podići kamate. To znači da će kod sljedećeg usporavanja gospodarstva kamate gurati još dublje u negativni teritorij.

Čemu to sve vodi?

U Europi je prisutna bojazan da se slijedi japanski put u tzv. izgubljeno desetljeće, kada se nikako nije uspijevalo potaknuti anemični rast i inflaciju. Središnje banke se uvjeravaju da i dalje imaju alata da se nose s usporavanjima, uključujući dalje smanjivanje kamate i još više kvantitativnog popuštanja.

Smanjenje volatilnosti je loše za trgovanje. Geopolitička tenzije umjesto trgovanja, izlazak Britanije iz Europske unije i dalje će usmjeravati ulagače u sigurniju imovinu, što će potražnju za obveznicama s negativnom kamatom održati visokom.

U isto vrijeme potraga za većom dobiti povećavat će izglede da se povećaju gubici ili da se izazove nova kriza, upozorava Bloomberg.