Eurostat
Foto: Pixabay

Gotovo petina zaposlenih u Hrvatskoj radi na određeno vrijeme, po čemu je Hrvatska neslavni rekorder u EU. Niti u jednoj drugoj članici EU nema više radnika s ugovorima na određeno. Hrvatska je i vodeća po rasprostranjenosti prekarnog rada, školski definiranog kao rad na kratkotrajni ugovor u trajanju do tri mjeseca, objavio je Eurostat.

Eurostat
Izvor: Eurostat

Najnovije podatke o radu na određeno vrijeme i rasprostranjenosti prekarnog rada prigodno je u povodu Međunarodnog praznika rada objavio Eurostat, kao što je učinio i lani. Ove godine objava statističkih podataka nije, međutim, samo prigodničarska. Poklapa se sa sindikalnom akcijom prikupljanja potpisa za referendum o dobnoj granici za odlazak u mirovinu i raspravom o tržištu rada i mirovinskom sustavu kojeg je ta akcija (opet) isprovocirala.

Usprkos nedostatku radnika lani neznatan pad prekarnog rada

Neumoljiva statistika demantira tvrdnje ministra rada Marka Pavića kako će rijetki morati raditi do 67. godine. “Oni koji ulaze mladi na tržište rada, s 18 ili 19 godina, nakon 41 godinu mogu u mirovinu sa 60 godina, a danas je takvih sve više zbog nedostatka radne snage i isto tako oni koji studiraju do 24. ili 25. godine ići će u mirovinu u prosjeku sa 65 godina”, neprestano ponavlja Pavić.

Usprkos sve većoj potražnji za radnicima, lani je pad prekarnog usporen. Tijekom 2017. udio prekarnog rada je u odnosu na 2016. smanjen s 8,4 posto na 7,1 posto, Odnosno 1,3 postotnih bodova. Lani je pad bio daleko manji – 0,2 postotnih bodova.

Nešto je povoljnija situacija s radom na određeno vrijeme. Na kraju 2017. udjel takvih ugovora iznosio je 20,8 posto, 1,5 postotnih bodova manje nego na kraju 2016., dok je na kraju 2018. udjel pao na 19 posto, što je pad od 1,8 postotnih bodova u odnosu na 2017.

Vrhunac zapošljavanja na određeno u Hrvatskoj je bio 2016. godine (što ne znači da rad na određeno neće početi opet rasti, zbog usporavanja gospodarskog rasta). No, prekarni rad i rad na određeno još uvijek je daleko rasprostranjeniji nego u pretkriznom razdoblju. U 2008. godini udio prekarnog rada je iznosio 3,5 posto (!), dok je udio zaposlenosti na privremenim ugovorima iznosio 12,3 posto.

U Hrvatskoj tri puta više prekarnih radnika nego što je prosjek EU

Još je poraznija usporedba s ostalim članicama EU. Lani je 6,9 posto svih zaposlenih stanovnika Hrvatske radilo na takve kratkotrajne ugovore, što je tri puta više od prosjeka EU od 2,2 posto.

Po rasprostranjenosti prekarnog rada, Hrvatska je puno bliže ostalim državama bivše Jugoslavije (koje nisu članice EU) te Turskoj. Eurostat je, naime, objavio pokazatelje za 39 država među kojima je Srbija s 8,8 posto prekarnih radnika u 2018. na prvom mjestu. Slijedi je Crna Gora s 8,7 posto. Hrvatska je treća, dok je Turska s udjelom od 6,2 posto četvrta. U neslavnih TOP 5 država s najvećim udjelom prekarnih radnika uvrstila se i Sjeverna Makedonija (5,7 posto).

Zemlje s kojima se obično volimo uspoređivati, kao što su Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska… imaju manje od dva posto prekarnih radnika, o čemu Hrvatska može samo sanjati. Pogotovo ako se usporedimo s Rumunjskom u kojoj 0,2 posto zaposlenih spada u prekarijat, što je najniži udio u cijeloj EU.

Hrvatska je jedinstvena i po tome što je u nas u proteklom desetljeću došlo do eksplozije prekarnog rada, kakav nije zabilježeni niti u jednoj drugoj zemlji Europske unije, što zorno prikazuje grafikon niže (o kretanju udjela prekarnog rada u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU 28).

 

O tim smo poražavajućim trendovima na tržištu rada pisali prije točno godinu dana, kada je Eurostat također objavio podatke o rasprostranjenosti privremenog rada. Od tada se ništa krucijalno nije promijenilo. Iva Tomić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta, analizirajući trendove na tržištu rada tada je ukazala na neke pogrešne predodžbe o prekarnom radu u Hrvatskoj.

Prerađivačka industrija vodeća po zapošljavanju prekarnih radnika

Podatak da 81 posto prekarnih radnika radi u privatnom sektoru i nije toliko iznenađujući, ali su zanimljivi uvidi o industrijskim granama koje radnike angažiraju na ugovore do tri mjesec. Uobičajeno se rasprostranjenost privremenog i nesigurnog zapošljavanja, kojeg prate nepovoljni radni uvjeti objašnjava sezonalnošću hrvatskog gospodarstva, prije svega turizma i građevinarstva. Tomić je, međutim, utvrdila da četvrtina prekarnih radnika radi u prerađivačkoj industriji, a u trgovini oko 17 posto.

Turizam je po udjelu prekarnih radnika od 14,5 posto tek na trećem mjestu, dok je građevinska industrija u kojoj je gotovo svaki deseti radnik prekarni na četvrtom mjestu.

Prema vrsti zanimanja, najveća skupina prekarnih radnika, 29 posto, ih radi u uslužnim i trgovačkim zanimanjima, a još 22 posto u jednostavnim. Na trećem mjestu, sa 16,7 posto, su zanimanja u obrtu.

I ubuduće privremen i nesiguran posao

Objašnjavajući razloge zbog kojih je došlo do eksplozije prekarnog rada u Hrvatskoj, Tomić je na prvom mjestu navela dugotrajnu krizu. Zatim su tu zakonske izmjene iz 2013., odnosno 2014., kojima je tadašnja SDP-ova vlada dodatno potaknula zapošljavanje na ugovore na određeno, i tek onda sezonalni karakter domaćeg gospodarstva.

Tomić je upozorila i na nove trendove koje donosi globalizacija i tehnološki napredak koji sa sobom donosi i pojavu različitih novih oblika zapošljavanja kao što su freelancing ili rad od kuće, odnosno samozapošljavanje kao oblik izrazito nesigurnog rada.

Prema očekivanjima Tomić, zbog svih tih razloga hrvatsko tržište rada i dalje će biti obilježeno nestabilnim i nesigurnim oblicima zapošljavanja. Drugim riječima, hrvatski građani teško će do 65., a kamo li do 60. godine života odraditi puni radni vijek potreban za odlazak u starosnu mirovinu.

Pročitajte i ovo:
HUP predlaže: Povlaštene mirovine odvojiti od radničkih, smanjiti penalizacije