Hrvatska
Foto: Pixabay

Hrvatska i dalje stagnira na dnu ljestvice svjetske konkurentnosti – ove je godine od 63 svjetske ekonomije zauzela 60. mjesto. U odnosu na lani popela se za jedno mjesto, nakon što je u 2018. pala za dva mjesta, ali svoj napredak ne može zahvaliti stvarnom povećanju vlastite konkurentnosti, već padu Argentine za čak pet mjesta.

Prema najnovijem godišnjaku svjetske konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, iza Hrvatske su samo Argentina, Mongolija i Venezuela. Na vrhu su uvjerljivo Singapur, Hong Kong i SAD, od europskih zemalja najkonkurentnije su Švicarska, Nizozemska, Irska, Danska… Pri dnu je osim Hrvatske i Grčka (na 58. mjestu).

Europa stagnira, izuzetak je Irska

Europske zemlje ove godine nisu postigle značajnije pomake na ljestvici konkurentnosti, na što je utjecala politička i ekonomska nesigurnost koju je izazvao Brexit. Izuzetak je Irska koja je poboljšala svoju poziciju za pet mjesta (sada je na 7. mjestu najkonkurentnijih zemalja) zbog dobrih gospodarskih rezultata koje su potakli poticaji za ulaganja na globalnoj razini, javni sektor te područja kao što su brendiranje i privlačenje talenata.

Od zemalja s kojim se uspoređujemo, novim članicama EU, najlošija je Slovačka, ali i ona se popela za dva mjesta na svjetskoj ljestvici konkurentnosti i sada je 53.

Slovenija, Mađarska, Bugarska i Rumunjska zadržale su pozicije od prošle godine dok su Češka i Poljska pale za četiri mjesta u odnosu na prošlu godinu. Mađarska, Bugarska i Rumunjska su na, redom, 47., 48, i 49. mjestu, dok je Slovenija na Hrvatskoj nedostižnom 37. mjestu.

Konkurentnost Hrvatske i usporednih zemalja prema IMD-u

Hrvatska
Izvor: IMD Godišnjak svjetske konkurentnosti

“Desetljeća malih pomaka, nečinjenja i odgađanje nužnih promjena doveli su Hrvatsku na samo dno kad se promatra sposobnost privlačenja investicija, stvaranje poticajnog okruženja i napose uvjeta u kojima mladi i poletni članovi našeg društva vide za sebe i svoju obitelj budućnost u našoj zemlji. Najnovije izvješće pokazuje da je razina promjena nedostatna što rezultira zaostajanjem u odnosu na druge države”, komentira Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost (NVK).

>> Konkurentnost: Hrvatska, tragičan slučaj Nove Europe

Hrvatska se fokusira na pogrešna područja

IMD mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. Metodologija IMD-a temelji se na analizi četiri faktora konkurentnosti: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 20 indeksa, pet za svako područje, a prikazuje čak 332 kriterija.

Detaljniji uvid na razini 20 indeksa konkurentnosti ukazuje na dobre rangove Hrvatske u području međunarodne trgovine, cijena te zdravlja i okoliša. Razmjerno dobra je konkurentnosti u području stranih ulaganja, pri čemu je Hrvatska bolja od Bugarske i Slovenije.

U izvješću IMD-a se konkretizira što bi Hrvatska trebala napraviti u 2019. godini, kako bi postala konkurentnija. Na prvom mjestu se navodi reforma javne administracije i lokalne samouprave. Potom, razviti i reformirati obrazovni sustav, povećati efikasnost suradnje gospodarstva i znanstvene zajednice, odnosno poboljšati transfer sredstava za istraživanje i razvoj. Ističe se i smanjivanje udjela javnog sektora u cjelokupnom gospodarstvu te reforma pravosuđa.

Velikih problema Hrvatska ima u čak 13 indeksa konkurentnosti, pri čemu u tri područja koja se često u nas navode kao prioritetna za reforme (zaposlenost, porezna politika i institucionalni okvir) Hrvatska nije na samom začelju, ističe se u izvješću IMD-a.

Od područja koja nisu u povećanom fokusu razvojne politike u NVK-u izdvajaju vrlo lošu konkurentnost u područjima znanstvene infrastrukture i tehnološke infrastrukture.

Na samom začelju zemalja uvrštenih u istraživanje IMD-a Hrvatska se nalazi prema konkurentnosti u području tržišta rada, poslovnog upravljanja te stavova i vrijednosti relevantnih za konkurentnost.

U čemu smo napredovali, a u čemu pali

Hrvatska je, prema ovogodišnjem izvješću, ostvarila pozitivne promjene na razini 20 indeksa:

1. Gospodarski rezultati – poboljšanje indeksa domaćeg gospodarstva (+3), stranih ulaganja (+12) te zaposlenosti (+3).

2. Efikasnosti javnog sektora – poboljšanje indeksa poreznih politika (+2) i institucionalnog okvira (+1).

3. Infrastruktura – poboljšanje indeksa znanstvene infrastrukture (+2).

Najveći pad u odnosu na prošlu godinu zabilježen je u području indeksa cijena (-25), društvenog okvira (-3), produktivnosti i efikasnosti (-3), te obrazovanja (-2).

Sljedeći indikatori poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost u okviru četiri osnovna stupa konkurentnosti:

Gospodarski rezultati – veliki prihodi od turizma i izvoza te niski indeks troškova života, niska inflacija i niske cijene najma uredskog prostora.

Efikasnost javnog sektora – stopa poreza na dobit, niske carinske barijere, devizne rezerve i stabilnost tečaja.

Efikasnost poslovnog sektora – plaće managementa i usluga, razina naknada i visok udjel žena u zaposlenosti.

Infrastruktura Investicije u telekomunikacije, obrazovana ženska radna snaga, povoljan odnos broja učitelja i učenika kao i izdvajanja za obrazovanje, udio obnovljivih izvora energije te dostupnost zdravstvenih usluga.

Najveće slabosti Hrvatske

Kao najveće slabosti Hrvatske u izvješću IMD-a se navode:

1. pravni i regulatorni okvir, birokracija, državno vlasništvo u kompanijama, zaštita prava vlasništva, prilagodljivost vladinih politika, prakse revizije i računovodstva financiranje mirovina, imigracijski zakoni;

2. niska zaposlenost mladih, negativan trend rasta stanovništva, privlačenje talenata, obrazovanje zaposlenika, transfer znanja, slaba prilagodljivost na promjene te

3. poslovno upravljanje, vjerodostojnost menadžera, digitalna transformacija u kompanijama, upotreba digitalnih alata i tehnologije, održivi razvoj, javno privatno partnerstvo.

“Vrijeme u kojem živimo, okarakterizirano naglim promjenama, digitalizacijom procesa i mobilnošću, zahtjeva temeljite i brze društvene promjene. Osim nužnih temeljitih reformi javnog sektora i modaliteta upravljanja, potrebno je pristupiti redefiniranju društvenih vrijednosti, utvrditi dugoročnu nacionalnu strategiju te zahtijevati da svi lideri u našem društvu preuzmu odgovornost za provođenje navedenih promjena”, ističe Mudrinić.

Pročitajte i ovo:
Zašto je Češka uspjela, a Hrvatska ne