Ivo Bićanić
Ivo Bićanić

Ugledni ekonomist Ivo Bićanić objavio je na ideje.hr provokativan članak u kojem tvrdi da u Hrvatskoj danas žive sve sami partizani i da se svi, od političara – HDZ-a i Andreja Plenkovića, Zlatka Hasanbegovića i NzaH-a, Milorada Pupovca i ostalih, osim SDP-a jer “oni sada nisu ništa” – do poslovnog svijeta, predstavnika poslodavaca i radnika, zavisnih i nezavisnih analitičara, itd., ponašaju na isti, partizanski način.

“I zato zemlja ne ide naprijed”, piše Bićanić i pojašnjava da osim značenja koji kod nas prevladava ‘partizan’ znači i – vatreno, pristrano, nerazumno strasno ili fanatično zagovarati neke ideje.

Zašto je to loše Bićanić objašnjava na primjeru, kako kaže, partizanske ekonomike u raspravama oko porezne reforme. “U partizanskoj ekonomici se namjerno pristrano poslože stvari da se dođe do unaprijed željenih zaključaka i onda se tako izvedeni zaključci brane partizanski, jednostrano i prerevnosno”.

Svi bi manje poreze

Bićanić dalje navodi kako se cijela rasprava oko porezne reforme svela na to da bi svi rasterećivali, da se plaćaju manji porezi.

Ističe tri mjesta rasterećenja koja se zagovaraju: (1) rasterećenje privrede od davanja, osobito na plaće, ukidanjem nekih poreza i doprinosa; (2) rasterećenje i pogodovanje izabranim sektorima uvođenjem više stopa računanja PDV-a i (3) rasterećenje plaća promjenom poreza na dohodak, podizanjem neoporezivog dohotka.

Mantra je sljedeća, piše Bićanić. Prvo, rad će postati jeftiniji pa će poslodavci moći zaposliti više ljudi a imat će i prostora povećati plaće. Drugo, s jeftinijim radom lokalni proizvodi postat će konkurentniji, manje će se uvoziti i više izvoziti. Treće, pojednostavit će se knjigovodstvo a time i troškovi poslovanja.

“Ima toga još, ali ovo dovoljno jasno ukazuje o čemu se radi: rasterećenje rada smanjenjem davanja zlatni je štapić za više plaće i veću konkurentnost”, primjećuje Bićanić i navodi pet razloga koji, tvrde, ukazuju da se radi o partizanskoj ekonomici:

Ivo Bićanić
Foto: Pixabay

5 razloga koji ukazuju na partizansku ekonomiku

1.) Smanjenje poreznih stopa (ukidanje nekih doprinosa znači isto) vodi padu poreznih primanja. Do sada još nije nađen primjer da nije tako.

2.) Obrana ovakvog rasterećenja ne bavi se drugom stranom medalje koja kaže da će se zbog manjih prihoda ponuda javnih dobara i usluga smanjiti? Zdravstvo, školstvo, mirovine, javni promet, popis mogućih gubitnika je dug.

3.)Priča da rasterećenje vodi rastu pa će rast generirati nove porezne prihode ne drži vodu kao ni priča da smanjenje može nadomjestiti efikasnija javna uprava.

4.) Zanemaruje se da se rasterećenje može pretočiti u profite, vlasnici i menadžeri ih ne moraju proslijediti radnicima. Poslodavci nisu preuzeli nikakvu obavezu ‘duha rasterećenja’ (veće plaće i zaposlenost). HUP po običaju traži, ali ne nudi. Njihova udruženja kažu da ne mogu prisiliti svoje članove (što je samo donekle istina). Čak i ne kažu da će vrlo ozbiljno preporučiti svojim članovima da se drže duha rasterećenja.

5.) Tim se promjenama političari prikazuju kao zaštitnici kapitalista, što desne stranke jesu. Time imaju opravdanja njihova očekivanja donacija i pomoći. Naravno da će poduzetnici, menadžeri i kapitalisti podržati novcem i na druge načine stranku koja ih rasterećuje. Tu postoji element političkog ciklusa koji samo još jače ističe partizanstvo. Dakle, u cijeloj priči se gorljivo brani jedno tumačenje koje je upitno, a ne navodi se da postoji korist za predlagača.

Cilj je PDV-a napuniti kasu a ne pogodovati odabranima

I u slučaju rasterećenja uvođenjem više stopa PDV-a radi se o partizanskom pristupu ekonomiji, tvrdi Bićanić i dodaje kako je jedini cilj PDV-a napuniti kasu, skupiti novce za javnu potrošnju i to PDV radi bolje od ma kojeg drugog poreza.

“Cilj PDV-a nije pogodovati nekim robama ili sektorima i voditi industrijsku politiku ili istovremeno i demografsku politiku. To će raditi loše. To više što su sektori izabrani onako ‘od oka’, jer se predlagačima čine očitima, a nema čvrstog i uvjerljivog dokaza za temelj izbora”, objašnjava.

Dodaje da se treba znati da se pogoduje sektorima u kojima uglavnom rade glasači najveće stranke.

“Ovdje zahvalnost nije u novcu, ali je u glasovima. Partizanska obrana više stopa PDV-a ne vodi najboljem rješenju”, ističe Bićanić.

Ivo Bićanić
Foto: Fotolia

Kuna blagajnici vrijedi više ne Tedeschiju

Prema Bićaniću i predloženo je rasterećenje dohodaka posljedica partizanske ekonomike iz najmanje tri razloga.

Prvo, iz poreza na dohodak se uklanja progresivnost a time i krši načela porezne pravde i jednake žrtve u doprinosima državi.

“Kuna je blagajnici relativno daleko vrjednija nego Emilu Tedeschiju pa je žrtva (doprinos) koju blagajnica podnosi u financiranju javnih potreba daleko veća od one Emila Tedeschija. Da bi žrtva bila jednaka, Tedeschi treba poreze plaćati po daleko višoj graničnoj stopi. Odatle važnost porezne progresije koju imaju sve uređene zemlje”, ističe Bićanić.

Drugo, umjesto da se porezom na dohodak uvođenjem više razreda i značajnom progresijom ublaži nepravda koju generira PDV i drugi porezi, nepravda se povećava.

Na koncu, uklanjanjem poreza na dohodak gubi se i mogućnost finog podešavanja tog poreza i tako siromaši ekonomska politika.

Greške i stranputice

“Dakle, partizanska ekonomika rasterećenja ima tri temeljne greške i uvukla je raspravu o ekonomskoj politici na tri stranputice”, zaključuje Bićanić.

Prva se odnosi na ideju da se porezima može utjecati na visinu plaća, a druga da se porezima može voditi politika restrukturiranja industrije. To nije moguće ni u prvom niti u drugom slučaju, tumači Bićanić.

Naglašava i da je usredotočenje na rasterećenje posve zapostavilo važniji aspekt o proizvodnji i ponudi javnih dobara i usluga. Rasterećenjem se ta ponuda smanjuje, a o tome se nedovoljno govori.

Bićanić također ističe da je sadašnja rasprava netransparentna (a bez toga se ne može govoriti o demokratskim procedurama) i ne bavi se primitivnim fiskalnim sustavom kakvog Hrvatska ima.

Zašto su potrebni novi porezi

Čime bi se ozbiljna sveobuhvatna porezna reforma trebala baviti, pita nadalje Bićanić i nudi odgovore:

Treba odrediti kakvi se rashodi žele, koliko se veliku državu želi graditi (ne u smislu korupcije i sl.), nego u pogledu ponude i opsega javnih dobara i usluga građanima, domova za umirovljenike, bolnica, školstva, sigurnosti, itd. Uz to je vezano da treba odrediti i koliku se državu može priuštiti, s obzirom na prioritete.

Tek nakon toga treba vidjeti kako porezima najbolje pokriti te izdatke, piše dalje Bićanić.

Ističe među ostalim kako je potrebno uvesti četiri poreza:

1.) Porez na nasljedstvo svih nasljednika nakon cenzusa (mora biti razuman).

2.) Porez na izvanrednu dobit (posve je pogrešno smatrati da guši poduzetništvo).

3.) Porez na imovinu (ne samo nekretnine i simbolično na štednju, nego na ukupnu imovinu)

4.) Porez na rente (koje nisu zarađeni dohodak). Njih RH nema i njihovo uvođenje bio bi veliki korak naprijed.

“No sve to je u suprotnosti s partizanskim pristupom pa rasprava o modernizaciji poreznog sustava u raspravama o poreznoj reformi nije ni na stolu”, zaključuje Bićanić u tekstu kojeg cijelog možete pročitati ovdje.

Pročitajte i ovo:
CEA: Neoporezivih 5.000 kuna i flat tax svi bi osjetili
Brkljača: Hrvatska može postati ‘balkanski tigar’, ukinimo porez na dohodak
Oporezivanje rada: Može li flat tax riješiti hrvatske probleme?