flat tax
Predrag Bejaković, IJF / Snimila Mara Bratoš

Zaduženost hrvatskih građana značajno je rasla do izbijanja gospodarske i financijske krize te se kasnije, približno od 2011. godine, blago smanjivala. Očito ne dovoljno. Veliki broj građana i dalje ne može plaćati svoje obveze, postao je prezadužen i u najgorem slučaju blokiran. U proteklih sedam godina, broj blokiranih građana s 25 tisuća porastao je na oko 325 tisuća. Njihov dug, koji je u siječnju 2011. iznosio šest milijardi kuna, do danas je narastao na gotovo 43 milijarde kuna.

Dug građana i dalje raste. Prema najnovijim podacima Fine, najveći dio duga – 21,5 milijardi kuna – odnosi se na financijske institucije (banke, štedionice, kreditne unije, društva za osiguranje, leasing, faktoring). Više od polovine duga, 22,07 milijardi kuna, stvorilo je samo 4694 građana.

Prezaduženost građana nije samo hrvatski problem. Europska zaklada za kvalitetu života i rada navodi kako je postotak osoba u Europi koje nisu bile u stanju uredno plaćati svoje režije i otplaćivati kredite porastao u razdoblju nakon 2007. godine. Uzimajući u obzir učestalost nepodmirenih obveza i osjećaj nesposobnosti vezivanje kraja s krajem, najzaduženiji su građani Grčke, Rumunjske, Cipra, Latvije, Mađarske i Bugarske.

Visoki postotak kućanstava koja kasne s plaćanjem nepodmirenih obveza uz razmjerno viši udio onih koji se osjećaju nesposobni za vezivanje kraja s krajem zabilježen je u Italiji, Litvi, Irskoj, Poljskoj, Sloveniji i Estoniji, dok je problem prezaduženosti najmanje prisutan u Češkoj, Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Luksemburgu i Njemačkoj.

Razlog za uzbunu obično nastaje ako kućanstvo kasni najmanje dva mjeseca s jednim plaćanjem stambenog kredita, kućnih režija ili nekih drugih dospjelih obveza, ako je u trajnom minusu na tekućim računima te ako ima više od četiri kreditne obveze.

Pretkrizna pomama za kreditima

Pri ocjeni kretanja osobne zaduženosti u Hrvatskoj potrebno je imati na umu njezin značajan porast do izbijanja gospodarske i financijske krize. Dug prema poslovnim bankama bio je najznačajnija kategorija zaduženosti stanovništva s udjelom od oko 94 posto.

Prema podacima HNB-a, kreditna zaduženost u Hrvatskoj porasla je s 32,1 posto BDP-a s kraja 2004. na 43,2 posto BDP-a sredinom pretkrizne 2007. Ukupni dug kućanstava je u 2011. i 2012. oscilirao oko 40 posto BDP-a, da bi nakon toga došlo do razduživanja, u prvom redu zbog dugotrajne gospodarske recesije.

Banke jako dobro štite svoja prava, znate li koja su vaša?
I doktori znanosti iz ekonomije uzeli kredite u švicarcima!

Iako je u usporedbi s većinom novih država članica EU, godišnja stopa rasta bankovnih kredita stanovništvu u Hrvatskoj bila razmjerno niska, razina duga stanovništva prema bankama iskazanog u eurima u odnosu prema BDP-u u Hrvatskoj bila je gotovo dvostruko viša nego u tim zemljama. Tako je na kraju lipnja 2007. godine omjer kredita poslovnih banaka stanovništvu prema BDP-u (izraženo u eurima) za Hrvatsku iznosio 40 posto, a u ostalim uspoređenim zemljama Srednje i Istočne Europe taj se omjer kretao u rasponu od 15 posto u Rumunjskoj do 30 posto u Sloveniji i Češkoj.

U Hrvatskoj je prije krize ujedno zabilježeno značajno povećanje broja kreditnih i debitnih kartica. Tako svaki stanovnik Hrvatske ima u prosjeku gotovo dvije kartice, pri čemu mnogi žive na dug i svoje svakodnevno preživljavanje omogućuju prebacivanjem minusa s jedne kartice na drugu.

prezaduženost
Foto: Fotolia

Kriza natjerala na štednju

Gospodarska kriza, porast nezaposlenosti i strah od gubitka posla rezultirali su blagim padom ukupnog duga kućanstava u 2009. godini. Ipak 2010. dug kućanstava se na godišnjoj razini povećao na 4,6 milijardi kuna, što je uzrokovano stabiliziranjem kamatnih stopa na kredite stanovništvu, nestankom tečajnih pritisaka te zaustavljanjem pada realnih plaća pod utjecajem smanjenja inflacije.

Početkom 2010. godine jača učinak nepovoljnih kretanja na tržištu rada, pa se zbog pada ukupne mase neto plaća omjer duga kućanstava i njihova raspoloživog dohotka pogoršao, što ga je vratilo na dotad najvišu razinu od više od 82 posto s kraja 2008. godine.

No, u 2010. se poboljšao omjer duga kućanstava i njihove likvidne financijske imovine, odnosno depozita. To je posljedica nastavka rasta štednje kućanstava u bankama, ali po nižoj stopi nego prethodnih godina, dok je oporavak tržišta kapitala povećao vrijednost imovine kućanstava uložene u vrijednosne papire i investicijske fondove te potaknuo povrat dijela ulagača na tržište, posebno u njegove najlikvidnije i najmanje rizične segmente.

Veliki pad potrošačkih kredita

Struktura kredita stanovništvu prema namjeni korištenja sredstava u 2012. pokazivala je kako je najveći udio bio dugoročni stambenih kredita (48 posto) koje su slijedili gotovinski nenamjenski krediti s udjelom od oko 30 posto. Posebice su se u 2012. smanjili – gotovo za trećinu – potrošački krediti, dok su ukupne obveze građana za prekoračenja na njihovim transakcijskim računima ostale stabilne u iznosu od više od osam milijardi kuna.

Slaba potražnja kućanstava za kreditima uvelike odražava nepovoljne trendove na tržištu rada koji su se očitovali u ponovnom intenziviranju pada zaposlenosti te smanjenju realnih plaća.

Kućanstva su istodobno s padom ukupnog duga povećala svoju financijsku imovinu, pa je krajem 2016. on iznosila oko 121 posto BDP-a. Naime, u toj je godini ukupna financijska imovina ovog sektora povećana za više od 14 milijardi kuna, odnosno za 3,6 posto. Prošle godine ulagači su se, kao alternativi ulaganju u štedne depozite, djelomično okrenuli ulaganju u investicijske fondove ( u koje je neto priljev iznosio četiri milijarde kuna), no depoziti u kreditnim institucijama i nadalje su dominantan oblik štednje te čine gotovo polovinu ukupne financijske imovine kućanstava.

Kreditno zaduživanje opet raste

Iako se kreditna aktivnost počela oporavljati tijekom 2016., s obzirom na dobro poznati utjecaj zakonske konverzije kredita vezanih uz švicarski franak, otpise i prodaje plasmana te aprecijaciju valute, i nadalje se smanjuju ukupni iznosi kredita. Nakon pada u 2015. novo zaduživanje kućanstava intenziviralo se tijekom 2016. uz godišnji rast od 2,8 posto, isključujući ponovne sporazume kod dugoročnoga stambenoga kreditiranja.

prezaduženost
Foto: Pixabay

Pozitivan doprinos godišnjem rastu dugoročnog zaduživanja u 2016. (od gotovo 15 posto) došao je ponajprije od značajnog povećanja stambenih i gotovinskih kredita (117 posto i 15,3 posto), dok je kod kredita po kreditnim karticama zabilježen pad od 5,4 posto. Zanimljivo je kako su lani prvi put od 2007. novoodobreni kratkoročni krediti na godišnjoj razini smanjili za 1,3 posto.

Pozitivni trendovi na tržištu rada, povećana potrošnja kućanstava, rast cijena na tržištu stambenih nekretnina uz rast pouzdanja potrošača pridonijeli su porastu potražnje stanovništva za kreditima u 2016. i 2017. godini. Istodobno su standardi odobravanja potrošačkih i ostalih kredita kućanstvima nakon blagog pooštravanja krajem 2016. kasnije nešto ublaženi.

Pad ukupnoga nominalnog duga kućanstava, u uvjetima niskih kamatnih stopa i kamatnog troška, i istodobni rast likvidne financijske imovine ublažili su opterećenost kućanstava dugom i doveli ga na razine posljednji put zabilježene prije više od desetak godina. To je uz rast raspoloživog dohotka i blagi porast zaposlenosti, djelovalo na smanjenje ukupne sistemske ranjivosti i općenitu opasnost od prezaduženosti.

Socijalna isključenost prezaduženih

Istraživanja prezaduženosti u Europi istaknula su neka zajednička obilježja prezaduženih osoba. Financijski isključene osobe većinom su: prezadužene i/ili s niskim dohotkom, nezaposlene osobe, korisnici pomoći u sustavu socijalne skrbi, osobe s poteškoćama u duševnom i tjelesnom razvoju, beskućnici te osobe koje imaju lošu financijsku povijest.

Posve je očigledna isključenost prezaduženih osoba iz financijskog i socijalnog života i partnerstva. Za alociranje političkog djelovanja i provedbenih mjera na što bolji način, važno je spoznati obilježja, odrednice i putove koji vode u prezaduženost. To podrazumijeva razmatranje resursa, motivacije, potreba, nastanka (stvaranja) potražnje, ponude na tržištu i povezane neracionalnosti te neravnoteže prihoda i rashoda.

Resursi – U društvu postoji preraspodjela od niskih k visokim resursima. To je važno za obrazovanje, za ostvarenje dohotka, za profesionalno napredovanje i položaj na radnom mjestu, za razvoj mreže prijatelja i poznanika, za pristup uslugama i dobivanje izvora informacija, za opće pozicioniranje obitelji i drugo. Resursi su u određenoj mjeri naslijeđeni, slično kao što su to stavovi, vjerovanja i ponašanja.

Niska razina dohotka i suženi financijski izvori povećavaju opasnost od razvoda u ranoj fazi stvaranja obitelji što dodatno uvećava opasnost od prezaduženosti.

Emocije i potrebe

Motivacija – Potrošnja i ulaganja su aktivnosti usmjerene na zadovoljavanje primarnih emocija. Pojedinci ostvaruju zadovoljstvo na različite načine, među ostalim diversifikacijom potrošnje ili kupnjom roba i usluga zbog postizanja (ili potvrđivanje) statusa i prestiža. Hedonističko ponašanje koje vodi prezaduženosti očituje se tek kod manjeg dijela stanovništva.

Posebice je obiteljima s niskim dohocima teško zadovoljiti svoje potrošačke apetite i želju da se izjednače s drugim bolje stojećim prijateljima i susjedima, a da pritom ne zapadnu u zaduženost.

Potrebe – Različiti događaji u životu zahtijevaju različite iznose novca za pokrivanje svakodnevnih potreba. Financijske potrebe veće su za mlade osobe koje napuštaju obiteljski dom, za mlade parove koji tek počinju sa zajedničkim životom, za samohrane roditelje, za obitelji s većim brojem djece i za doseljenike.

Diktat marketinga i tržišne ponude

Nastanak (stvaranje) potražnje – Marketinške aktivnosti nesumnjivo imaju vrlo sugestivnu i manipulativnu moć koja se naširoko koristi za prodaju robe i usluge. Ujedno, jasno je potvrđeno da promidžba potiče ljude na nabavku proizvoda i usluga koje oni često ne trebaju s obzirom na ostvarene koristi i nastale troškove. Teško je postići dobru informiranost kupaca s obzirom na to da se reklamiranjem često nastoje zaobići racionalno ponašanje potrošača i pokušava se utjecati na njihove emocije. Prema reklamama stječe se, na primjer, utisak kako je traženje i dobivanje kredita brzo i lako te bez rizika i posljedica.

prezaduženost
Foto: Pixabay

Ponuda na tržištu – građani se susreću s naraslom ponudom na tržištu koju stvaraju privatne banke, štedionice, osiguravajuća društva, maloprodajni lanci i druge ustanove koje pružaju financijske usluge. Štedljivi i pozorni životni stil usmjeren na upotrebu vlastitih raspoloživih sredstava bez zaduživanja jamči život bez duga. Ali sve veće korištenje potrošačkih kredita i ubrzani razvoj financijskog tržišta jasno pokazuju daljnje proširenje broja korisnika, posebice u dobnoj skupini od 25 do 45 godina.

Neracionalan pristup novcu

Prema nizozemskom, njemačkom i hrvatskom kreditnom registru proizlazi da se većina odobrenih kredita vrati bez ikakvih većih problema. Uzimanje kredita je za većinu ljudi normalno i posve prihvaćeno tržišno ponašanje. Ipak, neodgovorno i nepromišljeno pozajmljivanje uvećava opasnost od prezaduženosti, a to je često posljedica neracionalnosti, nerealnosti ili precjenjivanja vlastitih mogućnosti.

Neracionalnost je značajna odrednica krive procjene vlastitih financijskih sposobnosti. Kod kupovine (pogotovo na kredit) uglavnom se radi o impulzivnom ponašanju, pri kojemu kupci obično nisu svjesni stvarne vlastite financijske sposobnosti i mogućnosti kontinuiranog odricanja dijela dohotka za otplatu takvih kredita.

Kod potrošnje i odobravanja kredita često se javlja iluzija asimetričnog uvida prema kojoj potrošaču i tražitelji kredita vjeruju kako njihovo poznavanje drugih (u ovom slučaju financijskog tržišta i sustava odobravanja kredita) nadilazi tuđe poznavanje njih samih. Ujedno, prilikom zahtjeva za kredit tražitelji se pokušavaju prikazati u što boljoj slici, jer nisu svjesni kako granice za procjenu kreditne sposobnosti banka postavlja i zbog njihove zaštite kako ne bi preuzimali obveze koje nisu sposobni uredno ispunjavati. Zato što u tome odnosu i banka preuzima rizik pogrešne procjene sposobnosti vraćanja, ona mora te troškove uključiti u višu kamatnu stopu.

Neracionalno ponašanje često potiče podcjenjivanje ukupnog iznosa kojeg treba vratiti, preuveličavanje iznosa budućeg dohotka kojeg će pojedinac ostvariti te dovodi do krive procjene, posebice podcjenjivanja budućih troškova života i potrebnih sredstava za njihovo pokrivanje.

Važan je i odnos prema budućnosti, odnosno vjerovanje hoće li ona biti bolja od sadašnjosti. Istraživanja su pokazala kako su osobe koje imaju pozitivan stav o svojim budućim prihodima šest do 15 puta više zadužene od onih koji su bili pesimistični u pogledu svog budućeg dohotka.

prezaduženost
Foto: Fotolia

Zašto je važno izbjeći zelenaše i lihvare

Zbog svega navedenog nastaje ozbiljna neravnoteža prihoda i rashoda, a za njezino rješavanje obično postoje tri mogućnosti:

1. Povećati vlastiti dohodak, što je u stvarnosti – posebice u uvjetima krize i suženih mogućnosti zapošljavanja i dodatne zarade – obično teško ili gotovo neostvarivo.

2. Smanjiti vlastite rashode – što je uglavnom jednostavnije nego povećati vlastiti dohodak, ali je isto zahtjevno jer ljudi vole vjerovati u bolju i ljepšu budućnost, a i značajan dio rashoda mogu biti ugovorene obveze na koje pojedinac ne može odmah neposredno utjecati i brzo smanjiti.

3. Smanjiti vlastitu imovinu, prodajom stambenog prostora ili vrijednosnih papira, ali njihova vrijednost može jako fluktuirati ili se smanjiti. Ujedno, jednom prodana imovina najčešće znači manji stvarni ili potencijalni dohodak u budućnosti.

Konačno, ako se ne može postići ravnoteža prihoda i rashoda, tada vjerovnici na službenom financijskom tržištu smatraju svoje stranke neodgovornim i/ili nepouzdanim, ne odobravaju im kredite što ih prisiljava da se obrane za pomoć na neslužbenom financijskom tržištu kod zelenaša i lihvara, tako da su neminovno uskoro još u gorem, gotovo bezizlaznom financijskom položaju.

Neformalni dugovi i socijalne mreže

Prezadužene osobe najčešće su u tom položaju zbog neočekivanih životnih poteškoća kao što su nezaposlenost ili bolest, odnosno zbog izuzetnih financijskih zahtjeva, na primjer, vezanih uz razvod braka i slično.

Pozornost političkih rasprava, prikupljanja podataka i istraživanja usmjerena je na “formalne dugove” prema financijskim institucijama i poduzećima pružateljima komunalnih usluga. Trebalo bi međutim obuhvatiti i novac pozajmljen na neformalnom tržištu jer obitelji kada su u financijskim teškoćama pozajmljuju od rodbine ili poznanika.

Društvena pomoć prijatelja i šire obitelji mogu nakratko olakšati stanje u kojem se kućanstvo nalazi. Ipak, ako se javlja opasnost da dužnik neće moći vraćati svoje dugove prema prijateljima ili široj porodici, lako dolazi do pucanja društvenih mreža i kućanstvo lako upada u socijalnu isključenost baš u trenutku kada mu je društvena pomoć najpotrebnija.

Teške posljedice prezaduženosti

Očito postoje mnoge negativne posljedice prezaduženosti, ali nije posve jasna njihova snaga i utjecaj. U velikom ispitivanju Europske komisije iz 2013. godine, 277 stručnjaka za pitanja prezaduženosti iz financijskog sektora, nevladinih udruga, javnih tijela i nezavisnih analitičara iz šest zemalja članica EU (Francuska, Mađarska, Njemačka, Slovenija, Španjolska i Velika Britanija), došlo je do zaključka kako su najveće posljedice prezaduženosti na smanjenje životnog standarda (s prosječnom ocjenom 7,8 u rasponu od 1 do 10), nakon toga slijedi pogoršanje blagostanja obitelji (7,4).

Iduća visoko ocijenjena posljedica bila je financijska isključenost (7,2). Od važnosti su i kategorije pogoršanje mentalnog zdravlja i raspad obitelji (svaka 6,3), kao i gubitak stambenog prostora (6,4).

Nešto manje značajne bile su smanjivanje aktivnost u svijetu rada (5,8) i isključivanje komunalija (5,9). Ispitanici vjeruju kako je najmanja važnost (iako nije zanemariva) bile opasnost od beskućništva (4,7) i povratak u ovisnost od alkohola ili droge (5,0).

S povećanjem dugovanja, posebice otplata kredita i plaćanja režija, pogoršao se važan aspekt kakvoće života: sigurnost stanovanja. Europsko istraživanje o kvaliteti života što ga provodi Europska zaklade za poboljšanje kvalitete života i rada iz Dublina nedvojbeno pokazuje kako se povećao postotak Europljana koji se boje da bi mogli izgubiti svoje stanove i/ili kuće.

prezaduženost
Foto: Fotolia

Kako smanjiti prezaduženost

Sa stanovišta ekonomske politike postoje tri različite razine zabrinutosti: makro razina – makroekonomski rizik vezan uz pad potrošačke potražnje; razina financijskog sektora – rizik financijske nestabilnosti vezan uz nemogućnost prezaduženih kućanstava da neće moći vraćati svoje dugove; i individualna razina – rizik od prezaduženosti kućanstava.

Sa stanovišta socijalne politike i isključenosti potrebno je posebnu pozornost usmjeriti na posljednju razinu zabrinutosti. Za izbjegavanje stanja u kojem svi gube (vjerovnici svoja sredstva, a dužnici često svoje odgovarajuće mjesto u društvu i postaju socijalno isključeni), mnoge su zemlje razvile savjetodavne službe za rješavanje problema prezaduženosti te sustave povrata duga kojima se omogućava prezaduženim osobama novi početak u društvu i u ekonomskom sudjelovanju.

Pred desetak godina u Hrvatskoj je uveden Kreditni registar koji onemogućava prezaduženim osobama daljnje zaduživanje i započeli su se provoditi programi financijskog savjetovanja, osposobljavanja i informiranja.

Mnoge banke, izdavači, Financijska agencija i drugi dionici izdali su vodiče za uspješno upravljanje osobnim financijama i širom Hrvatske se provode programi financijskog opismenjavanja.

Konačno, početkom 2016. stupio je na snagu Zakon o stečaju potrošača njime je omogućen stečaj nad imovinom fizičkih osoba. Svrha zakona je poštenog potrošača osloboditi od obaveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima, a nakon razdoblja provjere ponašanja.

Pokazatelji tereta otplate duga i zaduženosti u Hrvatskoj ukazuju kako je potrebno da nadležni, prije svega HNB, pozorno prate poteze poslovnih banaka i nadalje provode odgovarajuće restriktivne mjere kako ne bi došlo do još većeg zaduživanja. Očito su potrebne aktivnije i više koordinirane mjere na ublažavanju osobne prezaduženosti u Hrvatskoj.

*  Dr. sc. Predrag Bejaković je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Institutu za javne financije. Njegovo područje znanstvenog interesa je ekonomika javnog sektora, problemi proračuna, socijalni transferi i socijalna politika, neslužbeno gospodarstvo, tržište rada, mirovinsko osiguranje i pridruživanje EU. Ovaj tekst je nastao na temelju rada “Kretanje, obilježja i posljedice osobne prezaduženosti u Hrvatskoj” koji je nastao uz potporu Hrvatske zaklade za znanost u okviru projekta 6558 Business and Personal Insolvency – the Ways to Overcome Excessive Indebtednes.