pred stečajem
Foto: Mara Bratoš

Uljanik bi porezne obveznike mogao stajati nevjerojatnih 3,4 milijarde kuna, procjena je jedne od najpoznatijih svjetskih rejting agencija, Standard & Poor’s. Radi se o daleko većoj svoti od one s kojom je još nedavno u javnost izlazio ministar financija Zdravko Marić.

Marić je, naime, početkom ovog mjeseca izjavio da bi na teret državnog proračuna moglo pasti tri milijarde kuna troška zbog izdanih jamstava Uljaniku, ali i Petrokemiji. Prema objavi agencije S&P, samo za jamstva koje je država dala Uljaniku državni proračun bi mogao isplatiti 400 milijuna kuna više nego što je to objavio Marić kao mogući trošak za obje kompanije.

“Rješavanje problema u brodogradilištu Uljanik, kojemu prijeti stečaj ako ne pronađe strateškog ulagača, moglo bi državu koštati do 1 posto BDP-a. No, točan iznos ovisit će o finalnom scenariju te mogućem dovršenju brodova koji se trenutno rade”, ističe S&P.

Restrukturiranje moguće samo za Uljanik Brodogradilište

Kakav će biti finalni scenarij? Prema informacijama koje premijer Plenković i ministri polako puštaju u javnost, scenarij bi mogao biti katastrofičan. Ministar gospodarstva Darko Horvat jučer je napokon objavio da scenarij restrukturiranja ne uključuje Uljanik Grupu, niti brodogradilište 3. maj, nego isključivo samo brodogradilište Uljanik.

“Ako se neke stvari ne riješe, stečaj će doći sam po sebi i on je jedan od modela insolvencijskih postupaka koji se mogu primijeniti na Uljanik Grupu”, kazao je Horvat za N1. Pojasnio je da su sva ostala brodogradilišta, uključujući i 3. maj, program restrukturiranja završila krajem prošle godine i da prema pravilima EK o tržišnom natjecanju nema mogućnosti ponovnog pokretanja restrukturiranja u idućih 10 godina.

Uljanik je, naime, jedino brodogradilište koje nije bilo u procesu restrukturiranja pod paskom EK o kojem je Hrvatska dugo i teško pregovarala. Samo zahvaljujući tome pulsko brodogradilište se može hvatati za slamku spasa. Budućnost mu je, međutim, jako neizvjesna. Od kada je buknula kriza, ostavke su dali članove Uprave, nadzornog odbora, skupština dioničara je prolongira za sredinu sljedećeg mjeseca, Vlada svaljuje odgovornost na Upravu, Uprava na političare, radnici na jedne i na druge, naručitelji otkazuju brodove, banke koje su ‘uletjele’ kreditima za isplatu plaća aktiviraju jamstva, itd, itd.

Sve manje opcija na stolu

Pažljiviji promatrači mogli su primijetiti da se nakon posjete europske povjerenice Margrethe Vestager i objave negativnog mišljenja EK o planu restrukturiranja Uljanika kojeg je Vlada “neformalno” uputila u Bruxelles, broj opcija za spašavanje Uljanika rapidno smanjuje.

Podsjetimo, prije samo tri tjedna s Markova trga su stizale informacije da se razmatraju četiri scenarija. Prvi je pronalaženje novog strateškog investitora među jakim inozemnim brodograđevnim kompanijama. Zatim se razmatrala predstečajna nagodba Uljanik Grupe koja je navodno podrazumijevala razdvajanje Uljanik i 3. maja, spašavanje ovog drugog brodogradilišta i likvidaciju pulskog.

Treći scenarij uključivao je ostanak Končara kao strateškog partnera, uz smanjivanje učešća države, ali nakon što je Komisija izrazito negativno ocijenila taj plan, jasno je da se radi o nerealnom scenariju. Danas to priznaju i u Banskim dvorima. I napokon, četvrti scenarij koji se razmatrao je stečaj s preustrojem Uljanik Grupe.

Vlada ne želi sukob s Europskom komisijom

Od ta četiri scenarija danas su na stolu ostala samo dva: pronalazak inozemnog strateškog partnera i stečaj. Pojavio se i treći – likvidacija.

“Ili ćemo suprotno stavu EK i dalje financirati plaće u brodogradilištu ili ćemo se uključiti u pronalazak partnera koji će u tim brodogradilištima nastaviti barem dijelom s brodogradnjom ili ćemo u jednom trenutku morati priznati da rješenja nema pa će se dogoditi stečaj ili neki drugi insolvencijski postupak.

Izvan ta tri modela dalje više ne ide. Vlada u ovom trenutku osigurati plaće za 9. mjesec ne može i ni ne smije”, izjavio je jučer Horvat.

Ministar Horvat jasno je dao do znanja da Vlada ne planira ulaziti u sukob s Europskom komisijom i kršiti EU pravila tržišnog natjecanja.

Koliko je, međutim, realno da će Vlada naći ozbiljnog strateškog investitora? Ministar Horvat naravno kaže da Vlada daje sve o sebe, da postoji neki interes, ali ne odaje ništa više od toga. Možda i zato što zapravo i nema što reći. Odgovor na pitanje o kojem ovisi spas škverova opet se može pronaći u mišljenju Komisije koja je objavila javnosti dosad najpotpunije informacije o načinu poslovanja i stanja Uljanika.

EK razotkrila katastrofalno upravljanje brodogradilištima

Europska komisija je, prema onome što je objavio Jutarnji list, uočila da Uljanik Grupa uopće nije registrirano kao poduzeće te da se organizacijska struktura Uljanik Grupe prikazana u zahtjevu za kreditom početkom godine (96 milijuna eura) razlikuje od strukture Grupe prikazane u prijedlogu programa restrukturiranja.

Nadalje se navodi da je Uljanik Brodogradilište već 2014. ispunilo jedan od dva preduvjeta da ga se proglasi tvrtkom u poteškoćama, a da se za program restrukturiranja moglo prijaviti 2016. Ovo zapažanje EK vrijedi istaknuti u kontekstu aktualnih pritisaka Uprave Uljanika i ultimativnog traženja da ih se spasi u roku mjesec dana, jer će nakon toga, tvrde, biti kasno.

EK pita kako će brodogradilište Uljanik ubuduće isporučivati predviđena tri broda godišnje kada je od 2010. ugovarao dva broda godišnje za koje je isporuka kasnila i još uvijek ima osam neizgrađenih brodova.

Pitanja Komisije se dalje samo nižu i iz onoga što je zasad poznato javnosti, program restrukturiranja Uljanika ne sadrži osnovne stavke, niti se vidi da je brodogradilište u stanju napraviti zaokret i početi održivo poslovati.

O potencijalnim investitorima premalo informacija

Horvat kaže da se o Uljaniku kao grupi više uopće ne razgovara, niti otkriva s kim se i o čemu točno razgovara. Kaže da postoje tri, odnosno, četiri inicijative da bi se na određeni način ušlo u brodogradnju u Puli i u Rijeci. Nije jasno dakle radi li se o tri ili o četiri ‘inicijative’, niti na koji bi način u kojem opsegu potencijalni investitori bili spremni uložiti u brodogradilišta.

Jedino što je za sada poznato jest da ta ulaganja, ako uopće do njih dođe, sigurno neće biti realizirana na način kako je Uprava Uljanika zamislila u svom planu restrukturiranja. Za Vladu ostaje čini se samo jedan problem – hoće li biti u stanju dalje upravljati krizom Uljanika tako da umanji štetu za državni proračun i porezne obveznike. Podsjetimo, govorimo o gotovo trećini godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Hrvatske.

Kriza Uljanika otvorila je i pitanje davanja državnih jamstava i preuzimanje ostalih financijskih obveza na teret poreznih obveznika. Informacije o tome, kada se već uđe u zonu visokog rizika, domaća javnost saznaje od inozemnih institucija. Vlada ih ne objavljuje. A podsjetimo, Uljanik nije jedini koji prijeti javnim financijama. Uskoro na tapet dolaze Petrokemija i Borovo, a možda i još poneko (neugodno) iznenađenje.

Pročitajte i ovo:
Koliko zapravo vrijedi Uljanik?
Uljanik veći problem od Agrokora?