Češka
Foto: Mara Bratoš

Oko godinu dana nakon donošenja Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, poznatijeg kao Lex Agrokor, Ustavni sud je, kao što se i očekivalo, donio odluku da je on u skladu s Ustavom. Od 13 sudaca, troje – Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović – nije se složilo s ocjenama ostalih članova Ustavnog suda i priložilo je svoje izdvojeno mišljenje.

Kušan, Selanec i Abramović ocjenjuju da “značajan broj odredbi Zakona” nije u skladu s Ustavom RH. Već i sama činjenica da je čak troje ustavnih sudaca nije složilo s odlukom Ustavnog suda, govori da se prijepori oko načina na koji se rješava kriza Agrokora nakon odluke Suda neće smanjiti. Naprotiv.

Ovakva odluka Ustavnog suda očekivala se iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što je Ustavni sud preslika političkih odnosa u zemlji, njegovi članovi biraju se u parlamentu, u pravilu nakon vrlo dugotrajnih i iscrpljujućih pregovora između dviju glavnih političkih grupacija.

Drugi je taj što je Ustavni sud odluku donio nakon što je proces oko Agrokora već prilično odmakao. Mnogi potezi s dalekosežnim posljedicama već su odavno povučeni, pa je bilo teško za očekivati da će se Ustavni sud upustiti u skupljanje prolivenog mlijeka.

Odluka Ustavnog suda – prekasno

“Važan je u svemu tome tajming kad se odluka donosi. Sad je upitno tko bi priželjkivao nagle zaokrete i promjene u stavovima. Drugo je pitanje trebamo li mi uopće sutra u ovako važnim zakonima dopuštati ocjenu ustavnosti, nakon što glavnina primjene toga zakona prođe”, izjavio je večer uoči objave odluke Ustavnog suda odvjetnik Mićo Ljubenko, specijalist za trgovačko pravo.

Ljubenko, a nije usamljen u svom stavu, smatra da u je slučaju ovako važnih zakona, kao što je Lex, nužno ocijeniti ustavnost na vrijeme, u puno kraćim rokovima. Inače se teško može govoriti o pravnoj sigurnosti.

Odluka Ustavnog suda napisana je na 150 stranica, izdvojena mišljenja njezin su dio, i tek predstoji njezino pomno analiziranje. Prema prvim reakcijama, u svojoj odluci Ustavni sud se uopće nije bavio srži problema, već se referirao na trenutak u kojem je Lex donesen, značajem Agrokora za nacionalnu ekonomiju, a pritom se pozivao na Ustavne vrednote o socijalnom karakteru države i socijalnoj pravednosti. U tome je Ustavni sud u potpunosti prihvatio argumentaciju Vlade.

Kolakušić: Sud nije odgovorio na osnovna pitanja

Za suca Mislava Kolakušića, koji je u studiju N1 komentirao Odluku s odmakom od nekoliko minuta, riječ je o posve promašenom pristupu. Kolakušić smatra da Ustavni sud nije odgovorio na dva osnovna pitanja – zaštitu vlasništva i zaštitu poduzetničkih sloboda – te da nije bio ni pozvan ocjenjivati pitanja socijalne pravednosti i socijalne države. Ustavni sud, naglasio je, ocjene mora donositi prema prijedlozima za ocjenu ustavnosti koji su podneseni.

Podsjetimo, nakon donošenja zakona u Ustavni sud stiglo je 12 prijedloga fizičkih i pravnih osoba za ocjenom ustavnosti, a prvi, samo četiri dana od donošenja Lex Agrokora, prijedlog je uputio Goran Vojković. On smatra da je Lex suprotan članku Ustava koji poduzetničku i tržišnu slobodu opisuje kao temelj gospodarskog ustroja i propisuje da država svim poduzetnicima osigurava jednak pravni položaj na tržištu. Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnio je i Ivica Todorić, tvrdeći da su prekršena njegova ustavna i temeljna ljudska prava.

Tim pitanjima Ustavni sud se nije bavio. Odnosno, procijenio je da Lex Agrokor ima ograničenja na koja su ukazivali podnositelji prijedloga za ocjenom ustavnosti, da je dakle protiv poduzetničkih sloboda i jednakopravnog položaja na tržištu, ali je, eto, javni interes jači.

Šeparović: Lex je manjkav, ali javni interes je jači

“Za Ustavni sud je bitno da je zakonodavac ostavio dovoljno širok okvir za rješavanje situacije oko Agrokora”, izjavio je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda. Iz njegovog jučerašnjeg opširnog izlaganja vrijedi izdvojiti još dvije njegove ocjene: Deset ustavnih sudaca smatra da javni interes preteže nad ograničenjima Zakona, kojih bez sumnje ima. I drugo, stečajni je zakon toliko loš da se kriza u Agrokoru ne bi mogla riješiti po njegovim odredbama, već bi izazvala lančane stečajeve.

Kušan i Selanec složili su se s većinom da je cilj radi kojeg je Lex donesen legitiman, no smatraju da on predstavlja nerazmjerno ograničavanje ustavnog jamstva poduzetničke slobode, odnosno temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu kojeg nije moguće opravdati ciljem radi kojeg je Zakon donesen.

Sudac Andrej Abramović slaže se s mišljenjem kolega Kušan i Selenac i smatra da se potreba za donošenje zakona temeljila na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama.

Jaki argumenti troje sudaca

Abramović je izrazio i “skepsu nad situacijom kada država sama argumentira potrebu donošenja novog propisa razlogom vlastitog lošeg zakonodavstva”, misleći pritom na Stečajni zakon. Podsjetio je da je taj zakon mijenjan 2015. upravo radi razloga koje zakonodavac navodi kao razlog donošenja Lexa.

Ključni razlog zbog kojeg Selanec i Kušan smatraju da neke odredbe Lexa predstavljaju povredu Ustava je činjenica da “Zakon ne propisuje da se manjinskim (preglasanim) vjerovnicima jamči, u najgorem slučaju, jednak položaj onom koji bi imali u stečajnom postupku likvidacije dužnika”. To je po njima ključni argument za tezu da odredbe kojima se uređuje izrada i sklapanje nagodbe predstavljaju nerazmjerno ograničenje ustavnog jamstva poduzetničke slobode.

Sudac Abramović tome dodaje kako nije u skladu s Ustavom i to što se zakon primjenjuje i na društva u kojima je Agrokor imao samo 25 posto.

Selanec i Kušan navode pak da su neustavne i odredbe koje se odnose na ustrojavanje, ovlasti i međusobni odnos izvanrednog povjerenika i privremenog vjerovničkog vijeća jer, ocjenjuju, ne osiguravaju jednakost prilika svim vjerovnicima da u okviru postupka izvanredne uprave iskažu i zaštite svoje interese.

Nedorečenost zakonskih odredbi otvorila je suviše prostor za favoriziranje određenih vjerovnika u pogledu zaštite njihovih tražbina, odnosno suspektno umanjenje imovine dužnika u svrhu zadovoljenja partikularnih interesa nekih od dionika postupka, smatraju suci Selanec i Kušan.

A što s imovinom Agrokora izvan Hrvatske

Ističu nadalje kako Zakon ne osigurava zadovoljavajuću reprezentativnost privremenog vjerovničkog vijeća koja bi jamčila da to vijeće na podjednak način štiti interese svih vjerovnika. Za tu ocjenu navode dva argumenta: odlučujući utjecaj na formiranje i sastav privremenog vjerovničkog vijeća nemaju sami vjerovnici ili sud i, drugo, izvanredni povjerenik se u postupku vodi svojim interesima koji se po prirodi stvari načelno ne poklapaju s interesima (svih) vjerovnika.

“U rukama tijela, za kojeg zakonodavac nije osigurao osnovnu razinu transparentnosti rada, čije odluke izmiču djelotvornoj sudskoj kontroli i čija reprezentativnost nije zajamčena, instrument je seniorskog statusa tražbine koji predstavlja značajnu prijetnju zaštiti interesa manjinskih vjerovnika”, upozoravaju Selanec i Kušan.

Ne manje ozbiljna je i njihova ocjena da zakon potpuno ignorirana mogućnost da se dio imovine Agrokora nalazi izvan Hrvatske, što je vidljivo u potpunom nedostatku odredbi koje bi se odnosile na međunarodno insolvencijsko pravo, odnosno pravo EU. Zbog toga pojedini vjerovnici mogu jedno te isto potraživanje prijaviti u postupku izvanredne uprave i istovremeno ga naplatiti od povezanog i ovisnog društva u drugoj državi.

Što će odlučiti Plenković i Dalić

Odluka Ustavnog suda pala je u vrijeme visoke napetosti u trokutu kojeg čine izvanredni povjerenik Agrokora, vjerovnici i Vlada. Vrije i u samom Agrokoru jer direktori povezanih poduzeća odbijaju potpisati financijska izvješća nakon kojih bi ta poduzeća postala insolventna, prazne ljušture u kojima od vlasničkih udjela manjinskim dioničarima ne bi ostalo baš ništa.

Ni dobavljači nisu više kompaktni kao što su bili na početku procesa, već neki od njih traže zaštitu suda i ne pristaju na nagodbu kakvu su zacrtali Martina Dalić, Fabris Peruško i prije njega Ante Ramljak. Podsjetimo, Visoki trgovački sud ukinuo je rješenje o pet skupina stalnog vijeća koje je skrojio izvanredni povjerenik, a Trgovački sud u Zagrebu je zatražio sve sudu i vjerovnicima nedostupne dokumente i objašnjenja oko provedbe nagodbe. Time su na težini dobili argumenti Francka i Agrama koji upozoravaju da je cijeli proces netransparentan, da se u nagodbi pogoduje roll up kreditorima te da se i ne zna tko je koliko do sada bio isplaćen.

Od nagodbe do 10. srpnja, čini se dakle, neće biti ništa. Pred Plenkovićem, Dalić i izvanrednim povjerenikom Peruškom dvije su mogućnosti. Ili će zatražiti produženje roka za sklapanje nagodbe koja bi barem većini bila prihvatljiva, zbog čega bi ponovo morali na provjeru u Sabor, ovaj put suočeni s jakom argumentacijom da su potrebu za donošenjem zakona temeljili na proizvoljnim, neprovjerenim i dokazima nepotkrijepljenim tvrdnjama. Ili će nagodbu nametnuti silom (najvećih vjerovnika) i pokrenuti lančanu reakciju sudskih procesa, uz visoke zahtjeve za naknadu šteta.

Pročitajte i ovo:
Sberbank se vraća u igru oko Agrokora, kome to ide u prilog?