referendum
Maja Vehovec / Izvor: Prvi plan

Otići u punu starosnu mirovinu znači da su se ispunili svi uvjeti propisani zakonom o mirovinskom osiguranju. Takve osobe su zaslužni korisnici pune starosne mirovine te mogu uživati u trećoj životnoj dobi. Uživanje nekima predstavlja i radna aktivnost koja se sadašnjim propisima u Hrvatskoj besmisleno ograničava.

Zalažem se za slobodu izbora na rad i nakon stjecanja starosne mirovine te želim iznijeti argumente zašto mislim da bi to bilo korisno i za pojedince i za društvo u cjelini.

Započet ću s popisom ograničenja koje sada postoje. Iako se novom reformom od 1. siječnja 2019. pruža mogućnost rada na četiri sata uz mirovinu, što prije nije bio slučaj, još uvijek postoje ograničenja koja su prema mom uvjerenju štetna.

Dug popis ograničenja prava na rad

Ograničenja se odnose na propise koji ne dozvoljavaju oblike rada uz koje se treba plaćati mirovinsko osiguranje, kao što je rad u većem obujmu od četiri sata ili otvaranje obrta ili samozapošljavanje ili posebne oblike rada, kao što je domaća radinost kod kuće, sporedno zanimanje kod kuće ili pomoć u obrtu obrtnika članu obiteljskog kućanstva.

To su iznimna dopuštenja, kaže milostiva država, i niti jedna druga, a uz njih ide i dodatno ograničenje da prihodi ne prelaze deset prosječnih bruto plaća u Hrvatskoj.

“Ako umirovljenik i dalje želi ostvarivati neku djelatnost za koju postoji obveza uspostavljanja statusa mirovinskog osiguranika, isplata mirovine se za vrijeme obavljanja te djelatnosti obustavlja”, kažu mjerodavne osobe. Želite otvoriti obrt? Ne možete, ako se ne obustavi isplata mirovine. Zašto pobogu postoji obaveza uspostavljanja statusa mirovinskog osiguranika za one koji su ispunili sve uvjete za starosnu mirovinu?

Postavljam temeljno pitanje: Zbog čega se postavljaju ograničenja ljudima koji su sve propise ispunili, stekli punu starosnu mirovinu, a osjećaju se dovoljno zdravim, motiviranim i entuzijastičnim za rad? Njihova je dužnost, ako se odluče na rad, plaćanje svih poreznih davanja koje propisuje država i uz zdravstveno osiguranje to bi bilo sve što moraju. Mirovinsko osiguranje su plaćali tijekom čitavog radnog razdoblja te su ispunili godine radnog staža kao i godine života za odlazak u punu starosnu mirovinu. Prekidanje mirovine je u tom slučaju besmisleno iz više razloga.

Razlozi protiv ukidanja prava na starosnu mirovinu

Prvo, jer izaziva transakcijske troškove i za pojedinca i za javnu administraciju koje nitko nije izmjerio pa ne znamo koliko su visoki, ali znamo da postoje i pretpostavljamo da nisu zanemarivi.

Drugo, populacija takvih osoba koje žele imati slobodu izbora na rad uz mirovinu ne može biti pretjerano velika, ali opet kolika je ne znamo, jer je nitko do sada nije ispitao, a da je i htio bilo bi to nemoguće osim na razini iskazanih želja.

Treće, ako pretpostavimo da se radi o maloj kohorti populacije koja želi sretno živjeti uz rad, pozitivan je signal čitavom društvu da se poštuje rad starijih radnika i njihov doprinos koji taj rad utječu na bruto domaći proizvod. Ako je taj doprinos mali, svejedno je vrijedan i ne vidim niti jedan relevantni razloga zašto bi ga se trebalo ograničavati.

Dob starijih osoba i njihovi zdravstveni statusi sami po sebi usporavaju radne aktivnosti i prioriteti izbora se tijekom vremena mijenjaju. Zbog toga smatram da sloboda na rad uz punu starosnu mirovinu može imati samo pozitivne ekonomske, psihološke i sociološke efekte, a svako ograničene vice versa negativne efekte.

Austrija nagrađuje, Hrvatska kažnjava

Zašto država namećući ograničenja sebi nameće veće troškove? Zašto država smatra da je njena dužnost ograničavati slobodu na rad starijim radnicima? Postoje li bilo koji objektivni razlozi da takvi radnici nekome smetaju ili oduzimaju ili usporavaju šanse za rad bilo kome drugome, pa je državna intervencija poželjna da ispravi nedostatke koji se posebnim propisima reguliraju?

Ne vidim niti jedan takav razlog za državno reguliranje ograničenja rada u privatnom sektoru nakon ispunjenja uvjeta za punu starosnu mirovinu.

I što se u realnom životu događa uz ovakvu državnu regulaciju? Hrvat u Austriji može raditi nakon stjecanja austrijske mirovine, ali nema pravo na hrvatski dio mirovine jer radi. Jednoj državi rad ne smeta, drugoj smeta. Austrija k tome nagrađuje rad uz mirovinu do neke manje svote i takav rad ne oporezuje. U Hrvatskoj nema nagrada, ali ima propisa, ograničenja i zabrana. I svi nepotrebno nezadovoljni.

Pročitajte i ovo:
Želite raditi u mirovini? Saznajte uvjete i koji poslovi se nude
Hoće li umirovljenici oteti poslove mladima i oboriti cijenu rada