nepodnošljiva
Maja Vehovec, EIZG / Izvor: Prvi plan

Nakon pritiska sindikata ministar Marko Pavić najavio je još jedan kompromis. Ovaj put riječ je o ublažavanju penalizacije prijevremenog odlaska u mirovinu, u odnosu na prvi prijedlog. Umjesto smanjenja mirovine za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu, Pavić sada najavljuje, barem prema informacijama iz medija, penalizaciju od 0,3 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja.

Penalizacija prijevremene mirovine je potrebna i to nije sporno. Ideja da se ljude zadrži što duže u svijetu rada je dobra. Sporan je način penalizacije i sporan je način komunikacije. Svaka penalizacija mora biti pravedna ili barem pokušati biti što više pravedna. Svaka komunikacija mora biti jasna, uvjerljiva i što manje promjenljiva.

Tržište rada stigmatizira starije od 50 godina

Radnik u Hrvatskoj već poslije 50-te ima male šanse za zaposlenjem. Pet godina prije pune mirovine ima još manje šanse, a godinu dana prije gotovo nikakve

Odlazak u prijevremenu mirovinu pet godina prije pune mirovine i godinu dana prije ne stavlja u isti položaj budućeg umirovljenika. Penaliziranje po istoj stopi (po mjesecu) za godinu, dvije ili pet prijevremenog odlaska u mirovinu nije pravedno iz više razloga. Ravnomjernost u ovom slučaju penalizira s istim postotkom i one koji idu u mirovinu (mjesečni postotak) godinu ranije i punih pet godina ranije. Jasno je da je akumulacija tih postotaka veća za pet godina nego za godinu dana.

Međutim, radnik u Hrvatskoj već poslije 50 godina starosti ima male šanse za zaposlenjem kod drugog poslodavca. Pet godina prije pune mirovine ima još manje šanse za zaposlenjem, a godinu dana prije gotovo nikakve.

S obzirom na to da tržište rada u Hrvatskoj općenito stigmatizira zaposlenja starijih osoba, postoci penalizacije moraju biti sekvencionirani po godinama ili periodima (moguće i dužim od godine dana, ali sve ovisi o scenarijima projekcija) na način da se ti postoci linearno smanjuju prema pragu pune mirovine.

Pravednije rješenje: Smanjivanje stope penalizacije kroz godine

Umjesto da se svi penaliziraju po stopi od 0,3 za svaki mjesec ranijeg umirovljenja, primjerenije bi bilo da se stopa penalizacije smanjuje kroz godine, s približavanjem uvjeta za prijevremenu mirovinu.

Najblaža penalizacija bi trebala biti u godini dana prije prijevremenog umirovljenja – od 0,1 do najviše 0,2 posto. Tako bi osoba koja ide u prijevremenu mirovinu godinu dana prije pune bila manje kažnjena nego netko tko ide npr. tri godine ranije

Najblaža bi trebala biti u godini dana prije prijevremenog umirovljenja – od 0,1 do najviše 0,2 posto. To bi značilo da osoba koja ide u prijevremenu mirovinu godinu dana prije pune ima manji mjesečnu penalizaciju u odnosu na onog koji ide na primjer tri godine ranije. Akumulacija je uvijek veća, ali postoci mjesečnog obračuna penalizacije su sve manji.

Ovakvo rješenje bi bilo pravednije u cijelom periodu prelaza na nove rokove punog umirovljena. Relativno je kompliciranije, ali ne bitno, jer se te skale objavljuju unaprijed i lako ih je računati. Ono što je potrebno prethodno napraviti je simulacija proračuna po godinama i postocima da se predvidi točan izračun.

Nepodnošljiva lakoća igranja s brojkama

Ministar Pavić je do sada iskazao nepodnošljivu lakoću igranja s brojkama u razgovorima s različitim interesnim stranama. Također nije jasno pokazao prethodne proračune, već se komunikacijski igra i poručuje: “Ovdje ćemo popusti, a tamo nećemo”.

Mirovinski sustav traži stabilnost jer inače građani teško mogu znati što ih čeka i kako se pripremiti za treću životnu dob. Bez stabilnosti neće znati pod kojim uvjetima će moći u mirovinu, koliko će morati uštedjeti za radnog vijeka, kako će planirati koliko mogu i žele ostati raditi i općenito na koji mirovinski sustav s kakvim karakteristikama mogu uopće računati. Često se građani napadaju da nisu financijski ili mirovinski pismeni, a kako mogu biti ako im se sustav mijenja tako često. I tu dolazimo do glavnog komunikacijskog problema u ovim promjenama mirovinskog sustava.

Ministar Pavić je doslovno nudio javnosti jedan sustav u ponedjeljak (svi u prvi stup ako žele 27 posto dodatka), a već ga u srijedu mijenjao (mogu ostati i u drugom stupu pa će dobiti adekvatni dio dodatka iz prvog stupa) sve pod pritiscima glasnih interesnih skupina. Prosječan građanin uopće nije uspio pratiti promjene i prilagodbe reforme koju je nazvao cjelovitom, a koje su se širile medijskim prostorom.

Gdje su projekcije i proračuni

Stabilni put je jedino u povećanju mirovinskog osiguranja preko rasta zaposlenosti na tržištu rada i uvođenje reda i pravednosti u sve vrste povlaštenih mirovina ili mirovina pod posebnim uvjetima. O tome, međutim, Pavić šuti

Već i sam naslov reforme je upitan, jer se radi o reformi reforme započete 2002. godine koja nije dovršena (a usput je i iskrivljena s dodatkom od 27 posto za prvostupaše), a ovu naziva cjelovitom reformom kao da prijašnja nije ni postojala. Puno i previše šumova u komunikaciji, nedostatak jasnoće i uvjerljivosti da zna što radi i nedostatak ozbiljnog policy dokumenta sa scenarijima i projekcijama za više generacija u budućnosti. Ako proračuni postoje oni su tu i tamo komunicirani medijima ili pokazani u power point prezentacijama dok pravi dokument analize nije predočen javnosti.

Sve vijesti koje dobivamo od ministra Pavića donose nestabilnost, stvaraju nepovjerenje u sustav i ostavljaju dojam da se on sustavom igra, a ne promišlja ga suštinski i na dugi rok. Nedavni primjer je recimo ulaganje obveznih mirovinskih fondova u startupove, što je problematično i rizično. Je li taj podatak komunikacijski šum ili ozbiljna namjera? Ako se ne stvori mnogo buke možda prođe. S druge strane mi ne znamo točno, ili barem nisam upoznata, koliko će mirovine biti opterećene novim kontingentom HVO umirovljenika. Je li taj vrlo konkretan podatak komuniciran sa zainteresiranom javnošću?

Nepodnošljiva lakoća Ministra u promišljanju sustava s kojim se prethodno nikada nije bavio, a koji treba obuhvatiti sudbinu građana barem za narednih 50 godina je najblaže rečeno zabrinjavajuća. Stabilni put je jedino u povećanju mirovinskog osiguranja preko rasta zaposlenosti na tržištu rada i uvođenje reda i pravednosti u sve vrste povlaštenih mirovina ili mirovina pod posebnim uvjetima. O tome, međutim, Pavić šuti.

Dr. sc. Maja Vehovec je znanstvena savjetnica u trajnom zvanju na Ekonomskom institutu, Zagreb. Njezina područja interesa su ekonomika rada, ekonomika mirovina i mirovinska politika, financijska pismenost i ekonomika zdravstva

Pročitajte i ovo:
HZMO objavio: Mirovine bivših političara 10 puta veće od najnižih mirovina
UMFO: Prosječne mirovine 2040. bi mogle biti oko 7000 kuna, ali uz jedan uvjet
Pavićeva reforma mirovine obara na minimalce, Nestić ponudio rješenja