flat tax
Predrag Bejaković, IJF / Snimila Mara Bratoš

Hrvatski poduzetnici ističu prevelika porezna opterećenja i ostalih davanja na/iz plaća. Tako je pred neki dan, na okruglom stolu HUP-a i HUB-a o financiranju malih i srednjih poduzetnika, Boris Centner, član Uprave Erste banke, predložio snižavanje najviše stope poreza na dohodak, odnosno uvođenje proporcionalnog poreza (flat tax-a). Iako se o tome kod nas dosta priča, znanja o toj temi nisu baš velika, pa pokušajmo malo pojasniti probleme.

U poreznim sustavima više zemalja primjenjuje se proporcionalni porez, ali ni u jednoj zemlji nije riječ o njegovom čistom obliku. Proporcionalni porez na dohodak je u svoj porezni sustav prva uvela Estonija 1994., a neke su zemlje razvijale i modele primjene iste porezne stopa u sva tri temeljna porezna oblika (porezu na dohodak, porezu na dobit i PDV-u), što uvelike pojednostavljuje oporezivanje, smanjuje troškove ubiranja poreza te naravno u konačnici i smanjuje porezno opterećenje.

Ipak, ne treba vjerovati kako se time rješavaju svi problemi i odmah potiče na plaćanje poreza.

Hrvatska jako oporezuje potrošnju

Prema podacima Ministarstva financija, porezi su u Hrvatskoj, 2017. godini činili više od 61 posto proračuna središnje države. Pri tome je nešto više od dvije trećine, odnosno 39 posto, činio udio PDV-a.

Pozitivna strana hrvatskoga poreznog sustava je veće oslanjanje na oporezivanje PDV-om, a manje na poreze od dobiti. Općenito se vjeruje kako struktura poreznog sustava, u kojemu se jače oporezuje potrošnja širokom primjenom PDV-a nego štednja i ulaganje, pozitivno utječe na razvoj gospodarstva.

Ipak, dugoročno bi trebalo provesti mjere poreznog rasterećenja rada, koji je u Hrvatskoj još uvijek pod znatnim poreznim teretom. Udio poreza na dohodak je gotovo zanemariv te je lani iznosio 2,7 posto poreznih prihoda proračuna središnje države, odnosno svega oko osam posto ukupnih prihoda opće države (kada se uključe niže razine vlasti).

Razlog je ponajviše vezan uz razmjerno visoku stopu ukupnih poreza i doprinosa koji se plaćaju na plaću i iz plaće (porezni klin). Prema procjeni Europske komisije, porezni klin u Hrvatskoj je 2014. iznosio oko 36 posto za radnika samca (bez djece) koji zarađuje 67 posto prosječnog dohotka. Pritom veći dio otpada na doprinose zaposlenika 17,1 posto, dok udio poreza na dohodak iznosi 7,6 posto.

Prosječno oporezivanje dohotka građana se smanjuje, a njegov najveći teret snose imućniji. Oni uplaćuju oko dvije trećine ukupnog poreza na dohodak, a njihovo relativno opterećenje raste

Kako se porezu na dohodak u stručnim i političkim raspravama ipak posvećuje (pre)velika pozornost, česte su i promjene ovog poreznog oblika. U Hrvatskoj se od 1994. zbrajaju svi dohoci fizičkih osoba i oporezuju se na jedinstveni, sintetički način. Prije toga se primjenjivao cedularni sustav u kojem se posebno oporezivala svaka vrsta dohotka.

Drugo temeljno obilježje tog poreza bilo je potrošno načelo prema kojem se oporezuje samo dohodak koji se troši, a ne onaj koji se štedi i/ili investira. Tako se nije oporezivao dohodak od kapitala kao što su dividende, kamate i kapitalni dobici, te prinos od vlastitog kapitala obrtnika, što se provodilo primjenom zaštitne kamate. Sada se pak porez na dohodak obračunava se po stopi od 12 posto na kamate, dividende, udjele u dobitku i kapitalne dobitke.

Teret poreza na dohodak snose bolje stojeći

Ovakva orijentacija ima niz dobrih obilježja koja su povezane uz prednosti neizravnih poreza u odnosu na izravne poreze, ali i jednu negativnu – regresivni učinak koji se očituje u činjenici da osobe s manjom ekonomskom snagom ustvari snose veći ili teži porezni teret.

Ponekad se u stručnim raspravama ističe kako porez na dohodak u Hrvatskoj nije dovoljno progresivan, odnosno nedovoljno opterećuje bogate. Slijedom toga gotovo nije niti bilo značajnijih razmatranja o mogućem uvođenju navedenog proporcionalnog poreza (flat tax).

flat tax
Ilustracija: Pixabay

Progresivnost postojećeg poreza na dohodak u Hrvatskoj je rasla od 1997. do 2004. godine. No, istodobno je prosječna porezna stopa pala s 12,3 na 8,2 posto, pa je, unatoč rastu progresivnosti, učinak preraspodjele pao. Dakle, prosječno oporezivanje dohotka građana se smanjuje, a njegov najveći teret snose imućniji. Ipak, progresivnost poreza na dohodak u Hrvatskoj je visoka u usporedbi s drugim zemljama.

Iako su se ranije stope poreza na dohodak kretale od 15 do 45 posto, stvarne stope po kojima se plaćao taj porez su brojnih olakšica oslobođenja bile bitno niže. Primjerice, u 2004. godini su iznosile od tri do 16 posto za različite decilne skupine pa je devet od deset decilnih skupina 2004. pridonosilo manje ukupno ubranom porezu na dohodak nego 1997. godine.

Iz dohotka desete, najimućnije skupine 1997. je prikupljeno 55 posto, a 2004. čak 66 posto ukupno ubranog poreza na dohodak. Dakle, imućniji građani uplaćuju državi čak oko dvije trećine ukupnog poreza na dohodak, a njihovo relativno opterećenje raste.

Najviše porezne stope mogu se sniziti

U Hrvatskoj vlada neopravdan strah od snižavanja najviše porezne stope. Poznato je kako se pravednost fiskalnog sustava najbolje ostvaruje dobro ciljanim socijalnim naknadama i odgovarajućim javnim uslugama, a porezni sustav treba oblikovati tako da stvara što manje prepreke zapošljavanju i poduzetništvu.

Podsjećamo, do početka 2017. dohodak se oporezivao 12, 25 i 40 posto, a postojale su i razmjerno raznovrsne porezne olakšice i umanjenja. Osim što je najviša prijašnja granična stopa od 40 posto djelovala nepoticajno i kažnjavajuće, dodatni je problem bio što se ona primjenjivala na relativno nizak dohodak, otprilike na tek 160 posto prosječne bruto plaće.

Poslodavci su u pravu kad kažu da imamo preveliko opterećenje rada: Hrvatska dohodak oporezuje po stopi od 47,2 posto, daleko više u odnosu na ostale nove članice EU. Bugarska primjerice ima stopu od 10 posto, Češka, Litva i Mađarska 15 posto

Kako bi poboljšala i pojednostavila porezni sustav, Hrvatska je od lani uvela dva porezna razreda: stopa od 24 posto primjenjuje se na iznos porezne osnovice do 17.500 kuna, a stopa od 36 posto iznad tog iznosa. Osnovni osobni odbitak u Hrvatskoj iznosio je ranije 2.600 kuna mjesečno, odnosno 31.200 kuna godišnje, a sada on iznosi 3.800 kuna mjesečno, odnosno 45.600 kuna godišnje.

Više je nego pohvalno smanjenje broja razreda koje se provodi u cilju pojednostavnjenja sustava oporezivanja dohotka i poboljšanja učinkovitosti prikupljanja poreza. Hrvoje Šimović i Milan Deskar-Škrbić ističu kako progresivna tarifa i osobni odbitak osiguravaju progresivnost sustava, odnosno veće porezno opterećenje pri višim razinama dohotka.

flat tax
Foto: Pixabay

Ujedno podsjećaju kako progresivna tarifa nije presudna kad se promatra distribucijski učinak jer se ravnomjernija ili “pravednija” raspodjela poreznog tereta može postići i s manjim brojem poreznih razreda i stopa.

Iako je razmjerno visoka granična porezna stopa (12 postotnih poena što je razlika između 36 i 24), vrlo je malen broj osoba koje plaćaju po višoj stopi. Ne postoje još točni podaci, ali radi se o približno četiri do pet posto poreznih obveznika. Stoga, iako normativno nemamo proporcionalni porez, veliki broj poreznih obveznika koji plaćaju po istoj stopi ustvari pokazuje kako mi ustvari imamo proporcionalni porez na dohodak.

Nove članice EU imaju niže stope

Jako je nezahvalno i složeno uspoređivati različite porezne sustave. Naime, u porezne podatke velike većine preostalih zemalja EU uključeni su iznosi naplaćenih i nenaplaćenih poreza. To znači da se porezi prikazuju prema obračunskom načelu, odnosno podaci se bilježe kada je porezna obveza nastala, bez obzira je li plaćena.

S druge strane, u Hrvatskoj se porezi prikazuju prema gotovinskom načelu – podaci o porezima sadrže samo podatke o naplaćenim, ali ne i o nenaplaćenim porezima. Stoga bi za potpuniju usporedbu poreznog tereta s onim u ostalim članicama, hrvatske podatke trebalo povećati za iznos nenaplaćenih poreza. Točni, ažurni i statistički provjereni podaci o ukupnim nenaplaćenim porezima i doprinosima na razini opće države, u Hrvatskoj nisu raspoloživi. Iz podataka koje o poreznim dužnicima objavljuje Porezna uprava jasno je, međutim, da se radi o desecima milijardi kuna.

Kada bi se podaci o nenaplaćenima uključili u podatke o naplaćenim porezima, tek tada bi se dobili usporedivi podaci s drugim članicama, a Hrvatska bi se našla vjerojatno u skupini zemalja s razmjerno visokim poreznim teretom. Ukupni bi porezni teret tada bio mnogo veći, a prostor za novo povećanje poreza mnogo manji.

Osim toga, kod usporedbi stopa poreza na dohodak treba biti jako oprezan jer se značajno razlikuju definicije porezne osnovice. U nekim zemljama postoje umanjenja, poticaj te olakšice i priznati izdaci, pa sljedeća tablica više može biti indikativna, nego što je temelj za stjecanje prave slike.

Nove članice EU uglavnom imaju niže stope poreza na dohodak, time da su najniže u Bugarskoj (10 posto). Slijede ju Češka, Litva i Mađarska s 15 posto. Dodajemo da Island ima stopu od 46,3, a Norveška 38,7 posto.

Narušeno načelo pravednosti

Nažalost, dosadašnji hrvatski porezni sustav obilježavaju stalne promjene, pa bi kao prvi korak u unapređenju poreznog sustava trebalo nastojati prekinuti tu dosadašnju praksu njegovih stalnih promjena. Brojnim izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak narušilo se načelo horizontalne pravednosti a time i dovelo u pitanje potrebu postojanja postojećeg sintetičkog sustava oporezivanja dohotka.

Zbog navedenih promjena prosječna porezna stopa u Hrvatskoj će se sigurno smanjiti, a kako smo naveli broj osoba koje plaćaju po višoj stopi vrlo je mali.

Porezni sustav je vrlo složen i nikako ne bi trebao biti predmetom licitiranja i nerealnih obećanja političara. I građani i političari moraju biti svjesni važnosti javnih prihoda i biti realni kako su oni nužni u suvremenom društvu, ali to ne znači da se njima može nenamjenski raspolagati. Prva funkcija poreznog sustava je punjenje proračuna pa se često ističe kako se socijalna politika ne smije voditi mjerama porezne politike, već je mnogo učinkovitije provođenje socijalne politike izravnim transferima iz proračuna.

* Dr. sc. Predrag Bejaković je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Institutu za javne financije. Njegovo područje znanstvenog interesa je ekonomika javnog sektora, problemi proračuna, socijalni transferi i socijalna politika, neslužbeno gospodarstvo, tržište rada, mirovinsko osiguranje i pridruživanje EU.

Pročitajte i ovo:
Zašto su plaće niske: Saznajte koliko na 100 zarađenih kuna morate platiti državi