školarina
Foto: Pixabay

Unatoč i dalje velikom broju prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje poslodavci u pojedinim zanimanjima ne mogu naći radnike. Neki od njih su počeli nuditi više plaće i bolje uvjete rada, osobito u većim turističkim poduzećima, službene statistike pokazuju ne samo da se smanjila nezaposlenost, već i da raste broj zaposlenih, što je važniji pokazatelj gospodarskog oporavka.

Pa, ipak, stalan i siguran posao hrvatskim radnicima i dalje je puno teže dohvatljiv nego radnicima u većini zemalja Europske unije. Hrvatska još uvijek prednjači u EU prema udjelu prekarnog rada: lani je on iznosio visokih 7,1 posto.

prekarni rad
Dr. sc. Iva Tomić, EIZG

Eurostatova definicija kaže da se prekarni rad odnosi na radni odnos u trajanju do tri mjeseca. Dr. sc. Iva Tomić s Ekonomskog instituta, Zagreb, s kojom smo razgovarali o stanju na tržištu rada, pojašnjava kako se nestandardni rad često se smatra prekarnim. Međutim, nestandardni i prekarni rad nisu izravni sinonimi. Pod prekarnim radom obično se misli na nisku sigurnost dohotka i radnog mjesta, nepovoljne radne uvjete, minimalan pristup osposobljavanju, ograničen pristup sustavima socijalne sigurnosti kao i ograničene mogućnosti za iznošenje mišljenja radnika.

Neki stručnjaci, međutim, čak i standardno zapošljavanje opisuju kao prekarno u slučaju niskih plaća, neplaćenog prekovremenog rada i slično, ali prave ključnu razliku: Kad nestandardni rad predstavlja svjesni izbor radnika, ne može se smatrati prekarnim.

Tko čini hrvatski prekarijat?

Prema analizi Ive Tomić, 80 posto hrvatskih prekarnih radnika radi na ugovor na određeno, 12 posto na sezonskim poslovima, a osam posto na povremenim poslovima. Samo 4,5 posto ih je radilo preko agencije za zapošljavanje.

Golema većina, oko 73 posto, ima srednjoškolsko obrazovanje, 55 posto su muškarci i gotovo 47 posto je u dobi od 15 do 29 godina. Među prekarnim radnicima 38,6 posto je staro između 30 do 49 godina, dok je starijih od 50 godina gotovo 15 posto.

Nije iznenađujući podatak da ih je 81 posto zaposleno u privatnom sektoru, dok ih devet posto radi u državnom poduzeću, ustanovi ili organizaciji.

Najveća skupina prekarnih radnika, 29 posto, ih radi u uslužnim i trgovačkim zanimanjima, a još 22 posto u jednostavnim. Na trećem mjestu, sa 16,7 posto, su zanimanja u obrtu. Zanimljivo je, međutim, da je među prekarnim radnicima i oko 15 posto rukovoditelja postrojenja te gotovo osam posto administrativnih službenika.

Gledajući po industrijskim granama, četvrtina prekarnih radnika radi u prerađivačkoj industriji, oko 17 posto u trgovini, u turizmu 14,5 posto te u građevinarstvu gotovo 10 posto.

Nakon krize eksplozija prekarnog rada

“U svakom slučaju, hrvatsko tržište rada se trenutno suočava sa sve raširenijom pojavom prekarnog rada. Kao i uvijek, razlog za takvo što nije samo jedan. Izdvojila bih nekoliko njih koje smatram najznačajnijima. Prije svega, tu je 6-godišnja recesija koja je dovela do povećanog opreza kod poslodavaca koji, zbog neizvjesnosti, i dalje nisu voljni zapošljavati na duže vrijeme.

Vlada se hvali rasterećenjem poduzetnika, a poslovna klima sve gora

Plaće jedino u Hrvatskoj niže nego 2010.!

Nadalje, tu su zakonske izmjene iz 2013., odnosno 2014., koje su dodatno olakšale zapošljavanje na ugovore na određeno.

Jedan od razloga je zasigurno i izražena sezonalnost, kako na tržištu rada, tako i u gospodarstvu općenito”, kaže Tomić i dodaje da se ne smije zaboraviti ni globalizaciju i tehnološki napredak koji sa sobom donosi i pojavu različitih novih oblika zapošljavanja kao što su freelancing ili rad od kuće. Sve to dodatno otvara mogućnost kratkoročnih nesigurnih oblika zaposlenja, odnosno prekarnog rada.

Svaki peti ugovor – privremen

Istina, određeno smanjenje i udjela prekarnog rada i udjela privremenog zapošljavanja počelo je primjećivati lani, ali u dalje je značajno raširenije nego što je bilo u pretkriznom razdoblju. Na grafikonu niže prikazana je evolucija prekarnog rada u Hrvatskoj i EU u razdoblju od 2008. do 2017., na temelju Eurostatovih podataka.

Lani se u odnosu na 2016. udio prekarnog rada među zaposlenicima smanjio s 8,4 posto na 7,1 posto, dok se udio privremenog zaposlenja (ugovori na određeno, sezonski i povremeni poslovi) u istom razdoblju smanjio s 22,3 posto na 20,8 posto (grafikon niže).

“To su i dalje značajno više vrijednosti nego u pretkriznom razdoblju – npr. u 2008. godini udio prekarnog rada je iznosio 3,5 posto, dok je udio zaposlenosti na privremenim ugovorima iznosila 12,3 posto”, komentira Tomić.

Smatra, međutim, kako silazni trend prekarnog rada možda ipak upućuje na određenu stabilnost u poslovanju i pozitivna očekivanja za budućnost kod poslodavaca koji su spremniji nuditi ugovore na neodređeno.

Minimalni rast zaposlenosti

“Moguće je ih je nedostatak radne snage, potpomognut emigracijom, dodatnu ‘prisilio’ na takvu odluku. Ipak, očekujem da će se različiti oblici nestabilnog i nesigurnog rada zadržati na hrvatskom tržištu rada i u budućnosti. Naime, to nije samo hrvatski slučaj. Globalizacija i tehnologija nose svoje, pitanje je samo kako se na što bezbolniji način prilagoditi tome. Tu mi se čini da Hrvatska kaska za nekim (zapadno)europskim zemljama”, kaže Tomić.

Ekonomski analitičar Ivica Brkljača u nedavnoj je analizi za Ekonomski Lab primijetio kako se tržište rada u Hrvatskoj ipak osjetno promijenilo posljednjih godina. Stopa zaposlenosti raste, ali “rezerve” u tom smislu su osjetne jer je Hrvatska po ovom pokazatelju na začelju EU.

“U Hrvatskoj premalo ljudi radi stoga je jedno od ključnih pitanja za nositelje politika kako povećati stopu radno aktivnog stanovništva”, primjećuje Brkljača.

Prema posljednjim podacima Eurostata, Hrvatska je u 2017. imala treću, nakon Grčke i Italije, najnižu stopu zaposlenosti za stanovništvo u radnoj dobi (od 20 do 64 godina): 63,6 posto u usporedbi s 72,2 posto na razini cijele EU.

prekarni rad

U odnosu na 2016. stopa zaposlenosti je u Hrvatskoj porasla za 2,2 postotna boda; veće povećanje imale su samo Bugarska (3,6 p.b.), Slovenija (3,3 p.b.), Portugal (2,8 p.b.) i Rumunjska (2,5 p.b.), dok je stopa zaposlenosti u EU na godišnjoj razini porasla za 1,1 postotni bod.

Od Hrvata neaktivniji samo Talijani

“Možda još više zabrinjava podatak je da je Hrvatska u 2017. imala i drugu najnižu, nakon Italije, stopu aktivnosti za stanovništvo u radnoj dobi – 71,2 posto u usporedbi sa 78 posto na razini cijele EU. Bitno je napomenuti da se ovi podaci temelje na Anketi o radnoj snazi prema kojoj je prosječan broj zaposlenih u Hrvatskoj u 2017. iznosio 1,6 milijuna, što je povećanje od 2,2 posto u odnosu na 2016.”, kaže Tomić.

I domaći izvori podataka upućuju na trend porasta zaposlenosti. Prema DZS-u, lani je bilo oko 1,4 milijuna zaposlenih (što predstavlja porast od 1,1 posto u odnosu na prethodnu godinu), dok je prema HZMO-u prosječan broj osiguranika u 2017. iznosio nešto manje od 1,5 milijuna (što je 1,9 posto više u odnosu na 2016.).

“Dakle, prisutan je određeni oporavak zaposlenosti na hrvatskom tržištu rada, ali ni približno u mjeri u kojoj bismo to priželjkivali ili koja bi barem pratila porast BDP-a”, komentira Tomić.

Teške posljedice emigracije

S druge strane, nezaposlenost i dalje nastavlja drastično padati, što je dobrim dijelom posljedica emigracije stanovništva u radnoj dobi. Posljedice emigracije već se itekako osjećaju s obzirom na to da se mnogi poslodavci već sada suočavaju s nemogućnošću pronalaska radne snage na hrvatskom tržištu rada.

Poseban je problem s visokoobrazovanim radnicima, prije svega u ICT zanimanjima (informacijska i komunikacijska tehnologija) ili u zdravstvu. Prisutan je i nedostatak niskokvalificiranih radnika, primjerice u građevinarstvu ili ugostiteljstvu.

Tomić upozorava kako će posljedice emigracije biti znatno vidljivije u dužem roku kada u pitanje dođe funkcioniranje cjelokupnog gospodarstva zbog nedostatka radne snage. Budući da bez uplata osoba u radnom odnosu zdravstveni i mirovinski sustav neće moći biti održivi, u pitanje dolazi i funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog i mirovinskog sustava.