plaće
Matija Kroflin, ekonomski analitičar Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja / Izvor: Screenshot N1

Nakon povećanja osnovica za izračun bruto plaća u javnim i državnim službama neto plaće zaposlenih u javnom sektoru u rujnu 2019. biti veće od 3,9 do 5,1 posto u odnosu na ovu godinu. Rastu li plaće u javnim službama sporije nego u privredi te jesu li plaće u javnom sektoru (neopravdano) veće nego u privatnom, pitanja su oko kojih se još uvijek vodi polemika.

Reagirajući na tvrdnje da su veće prosječne plaće u javnim i državnim službama u odnosu na druge djelatnosti neopravdane i specifične samo za Hrvatsku te da se u posljednjih 10 godina ta razlika povećala u korist zaposlenih u javnim i državnim službama, ekonomski analitičar Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Matija Kroflin je danas na portalu ideje.hr objavio poduži tekst u kojem objašnjava “zašto je razlika takva kakva jest” te zašto sindikat tvrdi da plaće u javnom i državnom sektoru rastu sporije u odnosu na ostale plaće.

Vlada i poslodavci bez podataka o plaćama

Nedavni štrajk sindikata javnih službi Vlada nije iskoristila da javnosti predoči podatke o kretanjima i visini plaća, ako ih uopće ima. Niti u Hrvatskoj udruzi poslodavaca nemaju takvih izračuna, no glavni direktor HUP-a Davor Majetić izjavio je da bi se plaće i nagrade zaposlenicima javnog sektora trebale definirati shodno tržišnim principima, “a ne kao što je to danas slučaj, da se za isto radno mjesto prima ista plaća bez obzira na učinak”.

Detaljnijom analizom plaća nisu se u novije vrijeme bavili ni ekonomisti. Posljednja studija stara je već tri godine, napravio ju je Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta, Zagreb i budući da je nakon njezine objave došlo do značajnog rasta plaća, naročito u privatnom sektoru, rezultate te studije valja uzeti s rezervom.

Plaće u javnom sektoru više, ali nejasno koliko

Rezultati Nestićeve studije pokazali da je 2000. prosječna plaća u javnom sektoru bila gotovo 40 posto veća nego u privatnom, ali da se ta razlika do 2012. smanjila na oko 25 posto. Međutim, korigirani izračun koji je obuhvatio i sektorske razlike u radnim mjestima, s obzirom na to da javne službe u prosjeku imaju više radnih mjesta sa srednjom i visokom stručnom spremom, pokazao je razliku od svega pet posto u korist javnih službi.

U 2018. razlika u plaćama se povećala na gotovo 15 posto, u korist javnog sektora. Podaci za 2018. – koje je objavio Kroflin – doista pokazuju kako je u prvih osam mjeseci prosječna bruto plaća u javnim i državnim službama bila veća od prosjeka u privredi za 14,9 posto.

Kretanje plaća zamagljuje, međutim, promjena metodologije u obradi podataka o plaćama do koje je došlo 2016., nakon što je Porezna uprava uvela JOPPD obrazac. Zbog toga je jednostavna usporedba plaća prije i nakon 2016. neprimjerenima, ističe Kroflin.

Usporedbom plaća po obje metodologije, u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja zaključili su da su plaće u privredi po staroj metodologiji bile precijenjene za 8,1 posto, a plaće u javnim i državnim službama podcijenjene za 2,6 posto.

Drugim riječima, sindikat tvrdi da je recentni podatak o 14,9 posto većim bruto plaćama u javnom sektoru posljedica promjene metodologije, a ne pokazatelj stvarnog odnosa plaća u javnom i privatnom sektoru.

Od 2010. plaće u privredi rastu brže

“Da bismo dobili podatke koji su u određenoj mjeri usporedivi, prosječnu plaću u privredi iz 2008. možemo umanjiti za 8,1 posto, a prosječnu plaću u javnim i državnim službama povećati za 2,6 posto (koliko se pokazao efekt promjene metodologije na primjeru 2015.). Tada proizlazi da je razlika između prosječne plaće u javnim i državnim službama i prosječne plaće u privredi u 2008. iznosila 25,4 posto.

Dakle, zapravo ne govorimo o skoku od 12,3 na 14,9 posto u tih deset godina već o padu s 25,4 na 14,9 posto ili 10,5 postotnih bodova”, piše Kroflin koji je izračunao i stope rasta nominalnih bruto plaća u javnom sektoru i privredi te zaključio da od 2010. plaće javnih i državnih službenika rastu sporije od plaća u privredi.

Kretanje međugodišnje stope rasta nominalne bruto plaće

plaće
Izvor: Ideje.hr, izračun Matije Kroflina na temelju podataka DZS-a

Usprkos sporijem rastu, ostaje činjenica da je prosječna plaća u javnim i državnim službama trenutno veća od prosjeka plaća u ostalim djelatnostima u zemlji.

Argumenti sindikata za veće plaće u javnom sektoru

U podužem dijelu teksta Kroflin potom odgovara na pitanje trebaju li prosječne plaće u javnim službama biti veće od ostalih plaća. Nakon što primjećuje kako je usporedba prosječnih plaća problematična jer su djelatnosti (NKD) tako posložene da ne omogućavaju direktno razdvajanje privatnog sektora od javnog, Kroflin se koncentrirao na vezu visine plaća i obrazovne strukture zaposlenika.

“Prema podacima kojima raspolaže Sindikat znanosti, u visokom obrazovanju i znanosti te srednjim školama ukupno 83 posto zaposlenih ima visoku stručnu spremu. U osnovnim školama udio zaposlenih s VSS je oko 70 posto, a u socijalnoj skrbi i kulturi oko 60 posto.

Dodajmo tome zdravstvo i pitajmo se, samo na temelju ovakve obrazovne strukture, bi li zaista bilo logično da su prosječne plaće zaposlenih u javnim službama niže od prosječnih plaća u ostatku ekonomije?!? Kolika bi trebala biti plaća liječnika, nastavnika ili sveučilišnih profesora da bi prosjek bio manji od prosjeka ostatka zemlje?”, pita Kroflin.

Dodaje da veća plaća u javnim i državnim službama u odnosu na prosjek ostatka djelatnosti nije specifična za Hrvatsku te da postoje i druge zemlje poput Austrije, Slovenije, Njemačke, Poljske, Belgije, Irske, Portugala itd. u kojima je razlika između plaće u javnom sektoru i u privredi i veća nego u Hrvatskoj.

“Kada se stvari malo rastave, postaje logično da plaća bude veća, a ne manja”, smatra ekonomski analitičar Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.

Sporazum o plaćama zastario i pun mana

“Usporedba prosječnih plaća nije primjerena ne samo zbog metodoloških razloga, već i zbog toga jer se uspoređuju bitno različita radna mjesta i karakteristike zaposlenika. Iako nema idealnih usporedbi, svakako ima onih koje su bolje od usporedbi običnih prosjeka i koje daju i drugačiju sliku. Jedna takva je i usporedba prosječnih plaća za istu stručnu spremu”, navodi Kroflin.

Pozivajući se na podatke iz Centralnog obračuna plaća i Državnog zavoda za statistiku, Kroflin navodi da je prosječna bruto plaća zaposlenih s VSS-om u proizvodnji pića oko 4,5 posto veća od plaće redovitog profesora, odnosno osobe s najvišim znanstveno – nastavnim zvanjem i 20 godina staža, dok je zaposlenik s VSS-om u duhanskoj industriji skoro 20 posto više plaćen od profesora.

“S današnjeg aspekta, usporedba sa situacijom iz 2008. i ovdje je metodološki problematična kao i kod prosječnih plaća jer plaća u privredi danas i u 2008. nije usporediva (što je gore objašnjeno).

No, primijenimo li istu vrstu korekcije kao i gore te prosječnu plaću u privredi u 2008. umanjimo za 8,1 posto, doći ćemo do zaključka da bi osnovica ove godine trebala biti povećana za ogromnih 18,9 posto da bi se odnos VSS početnika i prosječne plaće u privredi vratio na 2008. godinu”, navodi Kroflin.

Kroflin se poziva na 2008. jer su se Vlada i sindikati dogovorili (2009.) da će odnos plaće VSS početnika i prosječne plaće u privredi iz 2008. uzeti kao sidro u odnosu na kojeg će prilagođavati visinu osnovice za izračun plaće u javnim službama.

Kaže i da su u sindikatu svjesni da taj dogovor ima mana, pa su sindikati još 2016. predložili da se dogovori neki bolji okvir. No, Vlada ne želi dogovoriti politiku plaća, već se u stihiji bolje snalazi, piše Kroflin u tekstu kojeg u cijelosti možete pročitati ovdje.

Pročitajte i ovo:
Porazni podaci: Ispodprosječne plaće ima tri četvrtine zaposlenih