metodologije
Velebit Mirić; Foto: Prvi plan

Bilo je to jednom davno, tamo neke 2013. godine, kada su nas propustili u Europsku Uniju. Mnogi su slavili jer napokon “postadosmo dijelom Europe”. U sklopu te prilike, da baš ne kažem poslovne prilike jer će zvučati kao Herbalife, omogućen nam je i pristup razvijenom sustavu sufinanciranja projekata od nacionalne i internacionalne važnosti. Takav sustav danas poznajemo pod krilaticom “EU fondovi”.

Hrvatska je taman ušla u EU kada su se dovršavali budžeti za HORIZON 2014. – 2020. strateški program, tako da danas imamo čistu sliku koliko smo sredstava za taj ciklus “dobili”, te u kojim kategorijama. Tako je, a za potrebe strateškog financiranja razvoja Hrvatske kroz šest bitno različitih fondova, za nas alocirano oko 10,7 milijardi eura, odnosno 79,2 milijardi kuna.

Dakle, pričamo o nešto manje od 80 milijardi kuna samo za potencijalne projekte u državi koja broji oko četiri milijuna stanovnika. To znači da bi, da smo se recimo organizirali da svaki stanovnik podigne istu sumu, svatko od nas mogao podići 20.000 kuna.

EU sredstva
Izvor: https://cohesiondata.ec.europa.eu/countries/HR, 15.05.2018.

Slijedi kratki prikaz šest fondova koji su nam bili i jesu dostupni u tom 2014. – 2020. ciklusu, te ukupne alokacije sredstava namijenjenih za projekte unutar RH:

Iz navedenih podataka možemo konstatirati da smo imali nekakav plan, koji je uključivao jasno definiran budžet. Za potrebu implementacije gore navedenih budžeta, EU koristi takozvana posrednička tijela, što se odnosi poglavito na ministarstva i rjeđe na državne agencije.

Što smo naučili do 2018.

U zadnjih pet godina promijenili smo vladu tri puta, a ministre vanjskih i europskih poslova još više puta, što zasigurno ima veze s poražavajućim rezultatima koje konstantno krase našu statistiku (ne)iskorištavanja EU fondova koji su nam direktno namijenjeni.

U razdoblju 2014.-2020., Republika Hrvatska je iskoristila nešto malo manje od 3,3 milijarde eura, ili 24,2 milijarde kuna, to jest svega 30,52 posto namijenjenih resursa.

Ako pogledamo vizualizaciju našeg upravljanja navedenim sredstvima kroz godine implementacije projekata (2015.-2018.), primjećujemo nacionalni rast interesa, no i sve lošiji plasman u odnosu na EU prosjeke, a koji su označeni zastavom EU na sljedećem prikazu:

EU sredstva
Izvor: https://cohesiondata.ec.europa.eu/countries/HR, 15.05.2018.

Iz grafikona je razvidno kako smo u prvoj godini implementacije, 2015., bili usklađeni s EU prosjekom opravdane potrošnje EU fondova za odabranu godinu, koji je tada iznosio tri posto.

Već u 2016., potrošili smo svega šest posto namijenjenih sredstava, kada je EU prosjek bio devet posto. I dok mi u 2017. i 2018. stagniramo na razini od 11 posto potrošenih sredstava, EU prosjek se podigao na 18 posto.

Ako problem razmotrimo iz perspektive zasebnih fondova, onda grafikon izgleda ovako:

EU sredstva
Izvor: https://cohesiondata.ec.europa.eu/countries/HR, 15.05.2018.

Iz ovih statistika iščitavamo kako stagniramo po pitanju ukupne potrošnje alociranih sredstava još od početka 2017. godine.

Isto tako, primjetno je kako su EU fondove shvatili i primijenili ponajviše u sektorima razvoja mladih te poljoprivrede, dok najviše kaskamo s kohezijskim i socijalnim fondovima.

Odgode i rušenje sustava postali uobičajeni

Ukratko, priča je imala svojevrstan pozitivan zamah prije nekoliko godina. No naš oblik institucionalizacije posredovanja u provedbi natječaja bitno ugrožava proces provedbe samih natječaja, pa naposljetku i projekata. Takve okolnosti stalno izbijaju na svijetlo dana.

Tako je 8. svibnja poziv “Izgradnja i opremanje proizvodnih kapaciteta MSP”, obustavljen radi, citiram, “tehničkih poteškoća u radu sustava eFondovi koji, uslijed preopterećenosti nije mogao zaprimiti i registrirati sve projektne prijedloge niti pouzdano zabilježiti podatke o vremenu zaprimanja projektnih prijedloga”.

Ili, poziv “Inovacije novoosnovanih MSP – faza II” je u najavi već preko 12 mjeseci.

Zaključak? Napravili smo što smo znali i mogli, zbilja vjerujem u to, no isto tako vjerujem da ne znamo ni tri posto onoga što mislimo da znamo.

Primjerice, išli smo razviti svoj nacionalni sustav za zaprimanje EU natječajnih prijava, umjesto da smo kupili / preuzeli postojeći EU sustav koji već funkcionira. Jedno je sigurno – odgađamo neizbježno.

Što ne znamo ni danas

Dosad smo iskoristili svega 30,52 posto sredstava koji su nam na raspolaganju, najviše u sektorima razvoja mladih te poljoprivrede, dok najviše kaskamo s kohezijskim i socijalnim fondovima

Iako će za dva mjeseca biti peta obljetnica našeg članstva u EU, još uvijek ne shvaćamo što znači biti član EU. Naime, istina je da imamo EU fondove koje plasiraju naša tijela za naše uvjete, no to je vrlo mali dio ukupnog kolača. Kao primjer, za 2018. Hrvatska ima alocirano 10,7 milijardi eura, dok ukupna alokacija diljem EU iznosi oko 460,2 milijarde eura. To znači da naša alokacija iznosi 2,33 posto od ukupne EU alokacije sredstava.

I dok se mi gušimo u tih naših 2,33 posto, gubeći sate i sate, te sredstva i sredstva na pripremu natječaja koji se ne otvore ili padnu zbog neefikasnosti posredničkih tijela, drugih 97,66 posto sredstava je “izvan našeg dohvata”.

Ali, kao članovi EU imamo pravo pristupa i “EU dijelu” fondova, što u nas gotovo da i nije zabilježeno. Je li problem što je sve na engleskom jeziku ili što mi ne razumijemo problematiku niti na hrvatskome, ne znam?!

U redu, treba priznati da se dobar dio većeg dijela kolača i dalje raspodjeljuje po zemljama članicama. Međutim postoje i dijelovi sredstava u zasebnim fondovima, a koja su namijenjena za sve države članice EU.

EU sustav prijave jednostavan i efikasan

Svi fondovi koji su prisutni u Hrvatskoj, a i oni koji nisu, raspisuju i vlastite pozive za izradu natječajnih dokumentacija. Tu pak vrijede bitno drugačija pravila nego u nas. Elektronički sustav prijave je jednostavan i efikasan, dok je konkurencija puno veća nego na našem tržištu.

Početkom ožujka na natječaj u Bruxelles je upućen hrvatski projekt za čiju provedbu se tražilo sufinanciranje od oko 600.000 eura

Visoka alokacija sredstava znači da se uvijek očekuje veliki broj prijavitelja, gdje mi kao prijavitelji iz Hrvatske često dobivamo prednost zbog naše nerazvijenosti ili loših statistika vis a vis iskoristivosti EU fondova općenito.

Kada pronalazimo potencijalne natječaje na razini EU, koristimo krovnu web stranicu, centralizirano mjesto za informiranje o natječajima, prijavu natječaja, pitanja i odgovore.

Svi natječaji u najavi budu objavljeni točno u minutu kada je najavljeno, a odluke o financiranju stižu direktno na mail adresu prijavitelja, ali i njihovih savjetnika jer se pretpostavlja da prijavitelji ne pišu sami projekte na toj razini kompleksnosti.

Prema neslužbenim informacijama, posljednji hrvatski projekt koji je upućen direktno u Bruxelles prijavljen je početkom ožujka ove godine za razdoblje od tri godine projekta. Za njegovu provedbu se tražilo sufinanciranje od oko 600.000 eura.

Cjelokupna ideja EU fondova je upravo pretočiti “višak” sredstava u svrsishodne aktivnosti i projekte, a koji garantirano utječu na izmjerene indikatore. Indikatori su načini mjerenja uspješnosti, a oni se u EU kontekstu vrlo često vezuju uz razvijenost područja provedbe projekta. A mi tu imamo debelu prednost pri prijavama na EU razini, ako smo spremni razmišljati izvan okvira.

* Autor je poslovni savjetnik, osnivač i direktor tvrtke Innovatio Consilium. Nakon diplome na Vernu, školovao se na američkom Rochester Institute of Technology na kojem je stekao stupanj Master of Science u području inovacija u poslovnom upravljanju.