Amerika
Daniel Hinšt Foto: Prvi plan

Leszek Balcerowicz je izniman čovjek. Imao sam ga priliku upoznati tijekom Liberty Foruma zaklade Atlas Economic Research Foundation u New Yorku. Ključna poruka njegovog govora iz studenog 2011. bila je da komunizam oduzima slobodu i prosperitet. Pritom je upozorio kako kolaps despotskog sustava ne znači kraj bitke za slobodu jer kolektivističke snage i dalje postoje zbog rasta protekcionizma, nacionalizma i države blagostanja. Zato je kao važne javne politike istaknuo ograničavanje uloge države, uravnoteživanje proračuna, izbjegavanje devalvacije valute jer rast inflacije ne može biti rješenje za smanjivanje nezaposlenosti i povećanje izvoza.

Navedena čvrsta uvjerenja Leszeka Balcerowicza su obilježila tranziciju Poljske. Ekonomsku liberalizaciju Poljska je započela ranih 1990-tih kroz masovne privatizacije i jačanja tržišnih sila.

Šok terapija

U ljeto 1989. Tadeusz Mazowiecki je pitao Leszeka Balcerowicza želi li biti njegov “Ludwig Erhard”. Balcerowicz je pristao i već u rujnu postao njegov zamjenik i ministar financija. U prvoj nekomunističkoj demokratskoj vladi Mazowiecki i Balcerowicz su definirali tzv. šok terapiju (brze i jake reforme, umjesto postupnog pristupa).

Premda će šok program prouzročiti poremećaje na kratki rok i nesumnjivo bol nekima u društvu, skok prema tržišnom gospodarstvu će kroz sljedećih pet godina isporučiti dramatično povećanje produktivnosti a stoga i standarda života. U svakom slučaju nema održive alternative.

Fokus reformskog plana bio na načelima liberalizacije, bez predviđanja učinaka. To je značilo da se liberalizacija provodi zbog načela, a ne ako bi osigurala pozitivne učinke na ekonomiju čije ishode se više nije trebalo planirati. Tzv. Balcerowicz plan je lansirao odlučnu tranziciju iz planske u tržišnu ekonomiju. Učinio je ono protiv čega bi bili svi kritičari tzv. neoliberalizma, a što je pozdravila Margaret Thatcher. Plan se fokusirao na liberalizaciju, stabilizaciju, institucionalnu reformu i proširenje opsega individualne slobode.

Prvi zadatak je bio obuzdati rapidnu inflaciju koja je prekoračila 600 posto pa je monetarna stabilizacija bila nužna (kao i u Hrvatskoj). Plan reforme je usvojen u jesen 1989. kroz 10 parlamentarnih akata.

Državne kompanije su mogle proglasiti stečaj i izgubile su povlastice na bankovno kreditiranje. Ograničen je rast plaća u državnim kompanijama. Središnjoj banci je zabranjeno financiranje proračunskog deficita. Stranim kompanijama i pojedincima je omogućena sloboda ulaganja i iznošenja dobiti iz zemlje. Država je izgubila monopol na provođenje međunarodne trgovine. Ukinute su državne kontrole cijene za mnoge proizvode i državne subvencije mnogim industrijama.

Memorandum o reformama

Poljski program, memorandum o reformama, se sastojao od tri segmenta: stabilizacije, reforme cijena i marketizacije.

Stabilizacija je podrazumijevala reduciranje inflacije i stabilizaciju valute, reduciranje i ukidanje subvencija, strogu kontrolu kreditiranja državnih poduzeća, rezanje vanjskog duga i dobivanje svježih kredita MMF-a i Svjetske banke. MMF je Poljskoj odobrio stabilizacijski fond od milijardu američkih dolara i dodatni kredit od 720 milijuna dolara.

Reforma cijena je provedena ukidanjem subvencija i državnih kontrola cijena, liberalizacijom vanjske trgovine te uvođenjem snižene uvozne carine.

I napokon, marketizacija je obuhvaćala privatizaciju državnih poduzeća, zaštitu tržišnog natjecanja od monopola, ukidanje prepreka osnivanju privatnih poduzeća, sniženje poreza te kontrolu proračunske potrošnje.

Više od milijun radnika je izgubilo posao u državnim poduzećima. Istovremeno je do 1992. pokrenuto preko 600.000 privatnih poduzeća koja su zaposlila više od milijun Poljaka.

Jako savezništvo sa Sjedinjenim Državama

Geopolitika daje više od osnovnog okvira koji određuje sudbinu jedne zemlje. Različita usmjerenja znače i različite ishode. Poljska je prije stjecanja slobode morala pretrpjeti dva totalitarizma nametnuta od susjednih sila. Dok se prva sila realno promijenila i postala najveći poljski trgovački partner, druga je to učinila samo formalno, “silom” prilika zbog pada komunizma, dok su se metode samo ponešto modificirale.

Strah od ruskog utjecaja prisutan je u svim zemljama od Baltika do Crnog Mora. Dok se sve više govori o potrebi stvaranja “multipolarnog” svijeta, Poljska se odlučila na jasan i nedvojben raskid s marksizmom i komunizmom.

Gledajući njezinu povijesnu ulogu u izgradnji arhitekture slobodnog svijeta, Poljska je postala jedna od najveći saveznica Sjedinjenih Američkih Država. Takvo savezništvo je od samih početaka tranzicije značilo veliku priliku za priljev investicija, jačanje vojnih snaga i približavanje NATO savezu te dijeljenje zajedničkih vrijednosti slobode, bez kojih nema napretka.

Poljski poučak
Vizura moderne Varšave; Foto: Pixabay

Rapidni rast

Od 1989. do 2007. Poljska je imala kumulativni gospodarski rast 177 posto, brži od bilo koje zemlje Srednje i Istočne Europe. Dok su gotovo sve države članice EU doživjele određenu razinu statističke recesije, poljski BDP je i tada pokazao sposobnost rasta.

Kako je Rumunjska prestigla Hrvatsku

Dok je Rumunjska prestigla Hrvatsku 2016. prema ekonomskom standardu u paritetu kupovne moći, Poljska je to učinila već 2010., a 2016. je prešla dvije trećine EU prosjeka.

Privatne, ali i javne investicije

Poljska je proaktivno privlačila izravne strane investicije (FDI), uglavnom iz Njemačke, Francuske i Nizozemske. Mnogo dobiva i od geografske pozicije, odnosno blizine Njemačke s kojom stvara više od 25 posto izvoza i izvoza.

Iako je FDI 2010. stvarao 40 posto poljskog BDP-a, Poljska je istovremeno mnogo profitirala i od javnih investicija kroz EU fondove. Takav djelomično keynesijanski pristup nam govori o tome kako javne politike kojima se potiču reforme i razvoj nisu ideološki jednoznačne, niti bi trebale biti (posebice gledajući iskustva gotovo svih zemalja).

Ekonomska liberalizacija i otvaranje za strane investicije nije u suprotnosti sa snažnim državnim planiranjem kroz javne investicije, kako se to obično ideološki smatra.

Gdje je Hrvatska u odnosu na Poljsku

Prema Doing Business 2018 Poljska je na 27. prema lakoći poslovanja, a Hrvatska 51.

Razlika u odnosu na Hrvatsku se vidi kroz manje procedura za građevinsku dozvolu (12 u odnosu na 18) i daleko manji trošak njezinog ishođenja (0,3 posto dohotka po stanovniku u odnosu na hrvatskih devet posto, što se odnosi na cijenu komunalne i vodne naknade). Registracija vlasništva je moguća u oko mjesec dana, umjesto dva mjeseca u Hrvatskoj.

Poljska ima samo sedam poreznih plaćanja, a Hrvatska 35. U Poljskoj je pet procedura za pokretanje posla, a u Hrvatskoj osam (čiji se broj ove godine znatno smanjuje).
Ovih nekoliko odskakanja čini tu razliku od 24. mjesta odnosno šest postotnih bodova prema udaljenosti od najbolje zemlje (tzv. Distance to Frontier – DTF).

Indeks ekonomske slobode za 2018. stavlja Poljsku na 45. mjesto u svijetu sa 68,5 posto (21. od 44 europske zemlje). Kako je Hrvatska na 92. mjestu (61 posto), čini se kako je Poljska prva stepenica prema srednjoročnom dostizanju zemalja Srednje i Istočne Europe.

Porez na dohodak se oporezuje s dvije progresivne stope, a granična je 32 posto (36 posto u Hrvatskoj), dok je porez na dobit 19 posto (18 posto u Hrvatskoj).

Javna potrošnja je na oko 41 posto BDP-a, što je oko šest postotnih bodova niže od Hrvatske. Javni dug je listopadu 2017. bio na 58 posto BDP-a, a u Hrvatskoj 78 posto. Udio poreza u BDP-u nije veći od 35 posto, opet znatno manje nego u Hrvatskoj.

Razlike u razini ekonomske slobode

U razini ekonomske slobode razlika Hrvatske i Poljske ove godine iznosi šest do sedam postotnih bodova, 2011. je bila dvostruko niža.

Izvor: Heritage Foundation, 2018.; vrijednosti iskazane na grafikonu predstavljaju indeks

Sloboda poslovanja je 2012. u Poljskoj bila samo jedan postotni bod iznad one u Hrvatskoj. Ove godine razlika se popela na osam postotnih bodova. Iako se Hrvatska u razdoblju 2015. – 2018. poboljšala za tri postotna boda, Poljska je odmakla u slobodi poslovanja zbog deregulacije koju je provela.

Najveći poljsko-hrvatski raskorak se vidi u području radne slobode.

Izvor: Heritage Foundation, 2018.; vrijednosti iskazane na grafikonu predstavljaju indeks

I prema udjelu javne potrošnje u BDP-u Poljska je u odnosu na Hrvatsku napravila iskorak od 2015. na dalje.

Izvor: Heritage Foundation, 2018.; vrijednosti iskazane na grafikonu predstavljaju indeks

Hrvatska i Poljska su kao članice EU-a na istoj razini trgovinske slobode te imaju istu razinu investicijske slobode, kao i vladavine prava. Kada se gledaju razlike u ekonomskoj slobodi Poljske i Hrvatske, otvara se pitanje fleksibilnosti tržišta rada, sniženja poreza, javne potrošnje i duga te slobode poslovanja.

Što kaže Europska komisija

Prema ovogodišnjem izvješću Europska komisija za Poljsku predviđa stopu rasta od 4,2 posto, pri čemu veliku ulogu ima osobna potrošnja zbog rasta plaća.

Poljska je u razdoblju 2004. – 2007. imala prosječni godišnji ekonomski rast od 5,5 posto (investicije u kapital 12,3 posto), a za vrijeme europske krize (2008. -2012.) 3,5 posto. Stopa zaposlenosti je dostigla 71 posto u drugoj polovici 2017., dok se nezaposlenost spustila na pet posto.

Najveći izazov za rast produktivnosti je jačanje vještina kako bi se potaknula inovativnost. Stoga je Poljska uvela porezne olakšice za privatna ulaganja u istraživanje i razvoj (kao i Hrvatska od 2018.) obzirom da su ulaganja u 2016. iznosila svega jedan posto BDP-a. Poljska treba više ulagati u produktivnost rada jer je do sada najveći faktor produktivnosti bio kapital (uvezen kroz strane investicije).

Javne investicije u modernizaciju prometne infrastrukture se provode uglavnom kroz EU fondove. Udio javnih investicija u BDP-u je u razdoblju 2009. – 2016. s 2,3 posto bio veći od EU prosjeka (1,3 posto).

Osim što je detektirala određene izazove koje pred Poljskom stoje u području regulacije poslovne klime, Komisija je istaknula prigovore na posljednju reformu pravosuđa. Postoji, naime, opravdani rizik da će se narušiti vladavina prava i Ugovor o funkcioniranju EU-a.

Rapidna transformacija kao putokaz

Poljska je provela rapidnu transformaciju prema tržišnom gospodarstvu i to odmah na samom početku, za razliku od zemalja kao što su Slovačka, pa i Litva koje su opet napravile velike skokove. Ekonomska liberalizacija Poljske je bila duboka i odlučna.

Slovačka je zaokret napravila u posljednji trenutak, što čeka Hrvatska?

Veliki rezultati su često posljedica naizgled malih odluka. Poljska bi drukčije prošla da se orijentirala prema Rusiji i/ili da su sile komunizma ostale vladati državom i širom društvom. Raskid sa starim režimom je morao biti odlučan i potpun, praćen otvorenošću za usvajanje zapadnih vrijednosti.

Politička karta Poljske je dosta podijeljena na liberalno-konzervativni zapad (zajedno s Varšavom) i socijalno-konzervativni istok. Javne politike koje su Poljsku učinile uspješnom se mogu generalno definirati kao liberalno-konzervativne.

Trenutna socijalno konzervativna vlada, koja podržava euroskepticizam i katolički klerikalizam, može se promatrati kao privremena pojava koja neće značajno utjecati na poziciju Poljske unutar EU. Neke autoritarne tendencije jesu zabrinjavajuće, počevši od “reforme” pravosuđa. Ne treba, međutim, sumnjati u to da je Poljska izgradila jake institucije liberalne demokracije i tržišnog gospodarstva. Zapadne vrijednosti u Poljskoj nisu upitne, otklon od oba totalitarizma je potpun, a konzervativizam je također dio liberalne demokracije (dok je u zadanim okvirima).

Poljska je zahvaljujući dobrom početku osigurala rapidnu transformaciju i dobru budućnost. To je putokaz za mnoge, pa i za nas.

* Autor je politolog i predsjednik think tank Centra za javne politike i ekonomske analize. Piše u osobno ime. Stavovi izneseni u analizama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije prviplan.hr