pred stečajem
Foto: Mara Bratoš

Dugo najavljivana reforma poreznog sustava koja je, prema očekivanjima poduzetnika, trebala dovesti do osjetnog snižavanja troškova rada, prema prvim neslužbenim najavama bit će tek pretakanje iz šupljeg u prazno. Nije vrijedno ni spomena, kaže struka. Efekte neće osjetiti ni poduzetnici kroz niže troškove poslovanja, niti radnici kroz povećanje plaća.

Slično je i s PDV-om, opća stopa ipak se neće snižavati, ali će se manje oporezivati neki poljoprivredni proizvodi poput mesa, ribe, voća i povrća. Iskustvo nas uči da se niži PDV ne prelijeva i u niže cijene, nego postaje subvencija pojedinih sektora. Osim što favoriziraju pojedine proizvođače, diferencirane stope PDV-a povećavaju složenost poreznog sustava, povećavaju administrativne troškove, a cijeli porezni sustav čine nepredvidivim. Ukratko, više štete nego koristi.

Prema najnovijim najavama, za koje službene potvrde još uvijek nema, ukidaju se doprinosi za zapošljavanje i za zaštitu zdravlja na radu, a stopa poreza na dohodak od 36 posto primjenjivat će se na osnovicu veću od 25.000 ili 35.000 kuna.

Veći zdravstveni doprinos sprječava rast plaća

Neugodno iznenađenje je povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje, s postojećih 15 na 16,5 posto. Ako se do rujna, kada bi promjene poreznih zakona trebale u Sabor, održi taj prijedlog, efekti ukidanje dva manja doprinosa bit će poništeni.

Najveći gubitnici povećanja doprinosa za zdravstveno osiguranje su najslabije i najbolje plaćeni radnici. Kada bi Marić odustao od većeg zdravstvenog doprinosa i ukinuo doprinose za zapošljavanje i za zaštitu na radu, minimalne plaće bi mogle rasti za 1,91, posto, a one više od 20 tisuća kuna za oko šest posto

U tablici niže donosimo izračune efekta predloženih izmjena u porezu na dohodak, uz povećanje izdvajanja za zdravstvo i uz primjenu porezne stope od 36 posto na osnovicu veću od 25 tisuća kuna. Naveli smo primjere za minimalne radničke plaće, minimalne plaće direktora (obje su regulirane zakonima), prosječne plaće, te plaće koje predstavljaju granične slučajeve: jedna se odnosi na osnovicu od 17.500 iznad koje sada počinje primjena stope od 36 posto te napokon, najniža osnovica od 25 tisuća kuna od koje bi ubuduće trebala početi primjena najviše stope poreza na dohodak. U izračun radi jasnije slike nisu uzete dodatne olakšice i prirezi.

Iz gornje tablice je vidljivo da će efekt poreznih izmjena za većinu zaposlenih biti neprimjetan i to pod pretpostavkom da poslodavci odluče te “uštede” preliti u neto plaće. Moguće je da će dio njih to učiniti zbog stanja na tržištu rada, ali je isto tako moguće da će dio njih ta sredstva iskoristiti kako bi smanjili ukupne troškove poslovanja i povećali konkurentnost i/ili profitabilnost poduzeća. No, ni radnici niti poslodavci neće se baš usrećiti s Marićeveim “rasterećenjem” zbog većeg doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Jedini kojima će značajnije porasti plaće (za oko 1.000 kuna) su zaposleni koji sada primaju neto viši od 20 tisuća kuna, a i njihovi poslodavci će imati osjetno niže troškove budući da je sada za neto plaću od 20.000 kuna ukupni trošak više nego dvostruki i iznosi nevjerojatnih 40.516,11 kuna. Rasterećenje visokih plaća već se dugo zagovara kako se bi zadržali stručnjaci i otvarala bolje plaćena radna mjesta.

Efekti promjena bi i za radnike i za poslodavce bili veći da stopa zdravstvenog osiguranja ostane ista, 15 posto, što je vidljivo iz tablice niže. Prikazani rast plaća opet je pod pretpostavkom da se mogući niži troškova rada preliju u plaće.

Kolaps zdravstva

No, zdravstvo je u kolapsu, nagomilalo je više od osam milijardi kuna duga, a pod hitno mora riješiti dvije milijardi kuna dugova veledrogerijama. U suprotnom prijeti nestašica lijekova.

Osim po financijskim pokazateljima, hrvatsko je zdravstvo doživjelo slom i u kvaliteti i dostupnosti zdravstvenih usluga. U samo godinu dana (u 2017.) Hrvatska je na uglednoj ljestvici Europskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (EHCI) kojom se ocjenjuju zdravstvene usluge u 35 europskih zemalja pala za čak sedam mjesta (s 19. na 26. mjesto), velikim dijelom zbog dugih listi čekanja i loših ishoda liječenja.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić nije povukao niti jedan potez u smjeru racionalizacije sustava i smanjenja rashoda. Umjesto toga, od početka mandata koncentriran je samo na to kako povećati prihode na račun građana, pa svakih nekoliko mjeseci izlazi s prijedlozima novih nameta, poput povećanja trošarina na cigarete, žestoka pića, kockanje i mobitele, poskupljenja police dopunskog zdravstvenog osiguranja i slično.

Zbog financijske rupe koju generira zdravstveni sustav, ministar financija Zdravko Marić sada mora birati između dva loša rješenja: pokriti dugove zdravstva na teret građana (Kujundžićevi prijedlozi) ili na teret gospodarstva (podizanje doprinosa). Za sada ide s drugim prijedlogom, s kakvim uspjehom posve je neizvjesno. Sigurno je, međutim, da je kolaps zdravstva spriječio nastavak poreznog rasterećenja. Jednostavno, neprovođenje reformi ima svoju cijenu.

Pročitajte i ovo:
Porezno rasterećenje: Hrvatska ima dvije mogućnosti, niti jedna nije lagana