Pavić potiče
Foto: Mara Bratoš

Zanimljivo je to rasterećenje gospodarstva kojim se na sva usta hvali Plenkovićeva Vlada. Evo, uzmimo na primjer mikro poduzetnike. A takav je, kaže službena statistika, svaki drugi u Hrvatskoj. Ministar Marić toliko ih je rasteretio da si više ne moraju ni isplaćivati plaće. Ako si ne moraju isplaćivati plaće, ne moraju plaćati ni porez na dohodak niti prirez. Kud ćeš veće rasterećenje?

Zvuči kao (loš) vic, ali nije. Samo je do apsurda doveden zakon koji je na snagu stupio s 1. siječnja ove godine. Radi se naravno o kontroverznom zakonu o doprinosima kojim je propisano da članovi uprava, izvršni direktori, upravitelji zadruga i likvidatori moraju plaćati doprinose za puno radno vrijeme. Čak i ako su prijavljeni na pola radnog vremena ili manje. Ali to nije sve. Ako su zaposleni na nepuno radno vrijeme, pa su i doprinosi manji od onih koje je Marić propisao, razliku će morati platiti kao fizičke osobe. Kao da su, npr. obrtnici, a ne vlasnici pravnih osoba.

Možda je nekima bjelodano, ali očito barem jednoj osobi u Hrvatskoj nije – svako poduzeće mora imati upravu. Štoviše, uprava – a u praksi je to obično osnivač, budući da mali poduzetnik – se mora imenovati još u fazi osnivanja poduzeća. Bez uprave nije moguć upis u registar Trgovačkog suda. Svaki mali poduzetnik, uključujući i samozaposlenog koji tek počinje svoj biznis i nema stalnih prihoda, mora odmah plaćati doprinose – od siječnja ove godine 2.004,29 kuna za svaki mjesec. Za cijelu godinu to je 24.051,48 kuna. To su samo doprinosi, bez poreza i prireza, bez neto plaće, bez ikakvih ostalih troškova poslovanja.

Marićev izum: Plati doprinose, plaću ne moraš

Marić je poduzetnicima ponudio dodatnu “olakšicu”. Po novome ne moraju si isplaćivati plaće. Neka samo plate doprinose. Ali, u tome naravno nema nikakve ekonomske logike. Jer, ako netko već plati doprinose, zašto bi se odrekao neto plaće na koju je već platio davanja? Da bi poduzeće imalo manji trošak pa na kraju platilo više poreza na dobit?

Osim toga, logično je da će u jednom trenutku zlosretni poduzetnik morati isplatiti i tu dobit jer i poduzetnici od nečega moraju živjeti, zar ne? A onda će na tu isplatu dobiti morati dodatno platiti 12 posto poreza i prirez, iako je mogao isplatiti neto plaću na koju je već platio obvezna davanja. Nema logike.

Kao razlog za donošenje ovakvog propisa Marić je naveo ‘zlorabitelje’. Kaže, ima onih koji se prijave na jedan sat tjedno, 12 minuta dnevno. Vjerojatno i ima. Ali, nikada nismo saznali koliko je takvih i u čemu je točno zloupotreba. Rade li ti ljudi negdje drugdje, a posao u vlastitom poduzeću im je dodatni? Posluju li već godinama ili tek uhodavaju biznis? Ako im je to jedini način poslovanja i ako krše propise, zašto ih već inspekcije nisu posjetile i kaznile? Nema odgovora. Ispalo je da su svi poduzetnici lopovi.

Poduzetnici uvijek sumnjivi

Kada je shvaćanje poduzetništva u pitanju Hrvatska kao da se vrti u krugu. Nije ovo prvi put da su poduzetnici sumnjivi. Sjećate li se Marasovog pokušaja da zakonom propiše da svako novoosnovano poduzeće mora imati barem jednog zaposlenog? Bivši ministar poduzetništva uočio je – a bilo je to prije samo četiri godine – da u Hrvatskoj ima oko 30 tisuća poduzeća bez ijednog zaposlenog. Kako to?, pitao se Maras. Ideja mu je bila genijalna – propišeš da svako poduzeće mora imati barem jednog zaposlenog i voilà – 30.000 novih radnih mjesta.

Naravno da to nije išlo. Ustavni sud je ukinuo odredbe o obveznom zapošljavanju jer su bile u suprotnosti s ustavom, među ostalim i zato što onemogućuju poduzetništvo i ograničavaju poduzetnika.

Mnogi su poduzetnici još u vrijeme donošenja kontroverznog Marićevog zakona isticali kako Ministarstvo financija ograničava ekonomske slobode naredbom da poduzetnik, kada ga već trgovački sud po sili zakona imenuje upravom, mora biti i u radnom odnosu kao predsjednik uprave, a on nema potrebe za time jer je npr. samozaposlen kao frizerka ili liječnik. U sličnoj su situaciji u kojoj su bili i kada im je Maras silom pokušao nametnuti obvezu zapošljavanja. I ova je odredba duboko u suprotnosti s tim načelom tržišne ekonomije.

Samozaposleni prvi na udaru

Prvi na udaru Marićevog zakona bit će, bjelodano je, samozaposleni poduzetnici. Isti oni koje Pavićevo ministarstva rada potiče nikada većim potporama. Od 2,6 milijardi kuna poticaja za zapošljavanje u 2018. godini, 1,6 milijardi kuna bilo je upravo za poticanje samozapošljavanja.

U Pavićevom ministarstvu izračunali su da bi se uz takve poticaje moglo zaposliti 36 tisuća ljudi. Ostalih milijardu trebali bi iskoristiti za zapošljavanje drugih i otvoriti još nekoliko tisuća radnih mjesta. Ali, kako da se netko u Hrvatskoj odluči na poduzetništvo i uzme potpore kada zna da će im Ministarstvo financija velik dio tog novca izbiti iz ruke?

Pročitajte i ovo:
Želite likvidirati poduzeće? Evo što vas čeka
INTERVJU Petar Lovrić: Marića bi trebalo pitati potiče li poslodavce na kriminal