subvencije
Dalibor Dobrić / Izvor: Prvi plan

Od ponedjeljka kreću prijave za novi krug subvencioniranja stambenih kredita za mlade, odnosno za one do 45 godina kojima je to prva nekretnina. Po mom mišljenju, riječ je o lošoj, populističkoj, proturječnoj mjeri.

Ona ne donosi nikakve prave koristi ni onima koji je uspiju dobiti, dok svima vama ostalima, u klasičnoj maniri državnog intervencionizma, uzima novac od poreza da bi plaćala nečiji kredit. Pa čak i onima koji također nemaju stan, ali ne ispunjavaju kriterije za ovu mjeru, već su u nesubvencioniranom kreditu ili su jednostavno osuđeni na vječno podstanarstvo na neuređenom podstanarskom tržištu.

Ova “demografska” i “socijalna” mjera Vlade i njenog potpredsjednika i ministra graditeljstva Predraga Štromara sve je samo ne to.

Kaos na tržištu

Da se odmah razumijemo, zainteresirana sam strana – i sam pokušavam kupiti stan u Zagrebu. Nažalost, počeo sam ga tražiti u trenutku kada je Vlada nadošla na “genijalnu” ideju da subvencionira rate kredita za mlade. Njome je napravila totalni kaos na tržištu jer su cijene nekretnina porasle otprilike za onoliko koliko su iznosile subvencije. Kaos je bio i lani kada su se mijenjali uvjeti u vrijeme dok je natječaj u jeku godišnjih odmora već bio raspisan, a zainteresiranima ostavljen prekratak rok za pronalazak nekretnine i prikupljanje dokumentacije. Ove je godine barem to izbjegnuto.

Ali, nakon što je prošlogodišnjih 2331 sretnika kupilo stanove uz državnu potporu, cijene se nisu vratile na staro. Dapače, u svojim sam beskonačnim pretraživanjima internetskih oglasnika i ponuda agencija naletio na nekoliko fascinantnih primjera povećanja cijena čak i nekretnina koje su na tržištu još od 2016. godine. Sjećam se da sam išao gledati stanove koji sada koštaju 20-30 tisuća eura više nego kada sam ih tada, 2016., gledao. Logiku prodavača koji dvije godine ne mogu prodati nekretninu, pa joj povećaju cijenu nikad neću shvatiti.

A tu je i fenomen da su veći stanovi cijenom po kvadratu nadmašili one manje – u istim se ulicama na Jarunu primjerice po 95 do 100 tisuća eura prodaju stanovi od 60-ak kvadrata, dok onaj od 95 metara četvornih košta 180 tisuća.

To je također posljedica ove mjere, jer vlasnici manjih stanova prodaju te stanove kako bi kupili veće uz subvencije, ali i činjenice da velikih stanova u Zagrebu jednostavno nedostaje jer se nisu gradili.

subvencije
Foto: Fotolia

Kome subvencije idu na ruku

Vlada je ustrajala na svome modelu premda je očigledno da mjerom ne profitiraju mlađi građani koji se žele skućiti, već prodavači koji su podigli cijene, banke kojima je tržište stambenih kredita godinama bilo u padu i čiji su stanovi godinama stajali prazni, kao i agencije za nekretnine.

Međutim, Vladi ova mjera daje nešto puno važnije od ispunjenja proklamiranih ciljeva – daje građanima osjećaj da im se nešto “daje”, da im se “pomaže”, pa iako to bilo njihovim vlastitim novcem i novcem njihovih sugrađana koje nitko nije pitao žele li svoj novac dati susjedu Peri da kupi veći stan.

Jednako tako, tisuće korisnika subvencija vezuju se psihološki uz ovu vlast jer bi neka nova Vlada ovu mjeru mogla ukinuti ili umanjiti. Tako je ova Vlada ukinula dosadašnje oslobađanje od poreza na promet nekretninama za kupnju prve nekretninu, što je bila učinkovita, jasna, svima dostupna i lako provediva mjera. Uvela je zato kompliciranu i netransparentnu mjeru subvencija koje možda dobijete, a možda ne, ali u svakom slučaju je za nju potrebno jako puno papira i cijela jedna agencija da je provede. Puno radnih sati za činovnički aparat. A kako su pokazale sumnje u malverzacije prilikom dodjele subvencija za kupnju električnih vozila, netransparentne subvencije imaju dodatne “prednosti”.

Subvencije su možda dovele do “oporavka” tržišta nekretnina, no s obzirom na povećanje cijena (dokumentirano, čak i prema Eurostatu cijene su primjerice u Zagrebu u prvom kvartalu ove godine skočile za 11 posto) proklamirani demografski i socijalni učinak je posve razvidno izostao.

Čemu uopće natječaj

No, Vlada za to ne želi ni čuti. Dapače, program je ove godine financijski podebljan te će se provoditi (održi li se ova vlast) sve tamo do 2020. godine, pa će tržište nekretnina u Hrvatskoj očito kao pravo tržište u idućih nekoliko godina funkcionirati samo jednom na godinu.

Ministar Štromar pohvalio se da je mjera zaslužna za rođenje više od 200 djece, no to znači da se svega svaki deseti par koji je kupio stan uz subvenciju odlučio na novo dijete. To zapravo i nije velika brojka, posebno ako se uzme u obzir da rođenje (ili usvajanje) djeteta produljuje vrijeme trajanja subvencije za još dvije godine.

Dodatno, najava ministra Štromara da će ove godine, za razliku od prošle, subvenciju dobiti baš svi koji će je zatražiti, kao i spomenute dodatne dvije godine za one koji dobiju dijete, nužno postavlja pitanje – kako će se to financirati? A ako se svima daje subvencija, čemu natječaj? Zašto se onda ne možemo prijavljivati cijele godine?

subvencije
Foto: Pixabay

Posao, a ne subvencije

Demografski podaci jasno pokazuju da ova mjera zapravo neće imati nikakvog učinka. Prema podacima DZS-a o prirodnom prirastu, u samo se devet (9!) gradova od njih 128 rodilo više djece nego što je umrlo ljudi prošle godine. U općinama je situacijama još poraznija – svega 31 općina ima pozitivan prirodni prirast, a podsjetimo, ima ih 428.

Gradovi i općine koji ipak imaju pozitivan prirodni prirast nalaze se u blizini velikih gradova. Radi se o Dugom Selu, Solinu, Kaštelima, Viškovu, Podstrani, Župi Dubrovačkoj… mjestima i gradovima koja su nižim cijenama nekretnina, uz relativnu blizinu mjesta za rad privukla mlađe obitelji.

Istovremeno naši najveći gradovi, Zagreb, Split, Rijeka i Osijek na samom su dnu ljestvice, odnosno imaju najnegativniji prirodni prirast. Izuzetak su primjerice grad Krk i općina Malinska, također s pozitivnim prirodnim prirastom, ali i visokim cijenama nekretnina.

Činjenica da je Krk godinama na dnu ljestvice po udjelu nezaposlenih govori sve što o tome treba reći. Samo mogućnost pronalaska radnog mjesta i sigurnost u budućnost mogu parovima uliti sigurnost koja im je potrebna da bi se odlučili imati više djece. Jednostavno, a opet, tako nedokučivo našim političarima.

Osim toga, mjera nema nikakav “osigurač” koji bi državu zaštitio od toga da se nekretnina proda ili dade u najam dok vlasnik, i dalje primajući subvenciju ili nakon njena isteka, odseli trbuhom za kruhom u Njemačku ili Irsku. A kako je kamata na subvencionirane kredite nakon isteka pet godina promjenjiva, a mi pred razdobljem rasta kamatnih stopa, ljudi će si opet staviti kreditne omče oko vrata i možda biti prisiljeni prodati stan ili odseliti. Upravo jer su se uvalili u kredit koji kasnije, nakon pet, 10 godina, možda neće moći vraćati.

Što od toga ima Vlada, a što građani

Ministar Štromar ipak jest primijetio jednu nelogičnost. Većina kredita prošle godine bila je realizirana u visokorazvijenim urbanim sredinama poput Zagreba, pa je promijenio uvjete subvencioniranja. Subvenciju od 50 posto će dobiti samo oni koji budu kupovali stanove ili kuće u mjestima u kojima inače nekretnine ne možete ni pokloniti. Bi li vas 40-ak tisuća kuna poklona od države nagnalo da se skućite u Glini ili Okučanima, ako tamo nemate posla?

S druge strane, u Zagrebu će subvencionirani primati 30 posto mjesečne rate. Znači da će u pet godina, koliko će sada trajati mjera, ako im je mjesečna otplata 3000 kuna od države dobiti 54.000 kuna, dok će oni koji su u mjeru ušli prošle godine u četiri godine dobiti 72.000 kuna.

Ovdje valja još jednom spomenuti da je država neposredno prije uvođenja ovih subvencija ukinula oslobođenje na porez na nekretnine za kupovinu prve nekretnine. Iznos koji na prosječnu cijenu stana otprilike iznosi koliko i ova subvencija. Međutim, s tom se mjerom Vlada nije mogla hvaliti, a državni aparat nije imao s njome što raditi, nije bilo papira koje je trebalo skupljati, agencije koja će to provoditi i ministra koji će pokupiti zasluge. I to je sav razlog zašto je uvedena nova mjera. Kaosu unatoč.

Ili baš radi njega.

Pročitajte i ovo:
HPB ponudio najniže kamate na subvencionirane stambene kredite