svijet
Velimir Šonje / Izvor: Screenshot N1

Nakon što je Trump najavio da će primijeniti carine na sav uvoz iz Kine i Kinu službeno proglasio valutnim manipulatorom, cijene dionica na svjetskim burzama su doživjele najveći ovogodišnji pad. No, nije to sve. Gotovo sve je u padu nakon objave vrhunca trgovačkog rata, piše analitičar Velimir Šonje na svom portalu Ekonomski Lab, u tekstu u kojem analizira je li sve tako crno kao što smatra Paul Krugman kojeg “sve ovo” podsjeća na stanje nakon atentata u Sarajevu. Tekst prenosimo u cijelosti, uz dozvolu autora.

Dok je Hrvatska slavila i spavala, svijet se, hm … raspao? SAD je i službeno proglasio Kinu “valutnim manipulatorom” (formalno sada slijede natezanja u okviru MMF-a) i to se desilo nakon što je američki predsjednik prošloga tjedna usred američko-kineskih pregovora za koje je većina mislila da nekamo vode, prvo proširio skup dobara na koja se primjenjuju carine, a onda najavio da će se carine primijeniti na sav uvoz iz Kine.

Nakon toga, gotovo sve je palo: (1) očekivano, pala je vrijednost kineske valute prema dolaru, ali (2) pao je i dolar prema euru i (3) pala su dionička tržišta. S&P500 je jučer zabilježio najveći ovogodišnji pad za gotovo 3 posto.

Krugmana sve podsjeća na stanje pred I. svjetski rat

Slika pokazuje koliko su aktualne razine daleko iznad razvaline koja se pojavila prošlog Badnjaka, no na slici se također vidi da je aktualna brzina urušavanja usporediva s prošlogodišnjom, dakle, vrlo je brza, mnogo brža od tehničke korekcije iz ovogodišnjeg svibnja.

svijet

Pada i uvoz Amerike iz Kine (oko 12 posto na godišnjoj razini), kinesko gospodarstvo usporava (kao i europsko), a komentatori na vodećem američkom poslovnom mediju CNBC-u parafraziraju R.E.M (“The End of the World as We Know It”), misleći na to da zadnji ciklus globalizacije dolazi svome kraju.

Međutim, pritom zaboravljaju napomenuti da je kraj globalizacije mjeren rastom svjetske trgovine odavno nastupio, jer kao što pokazuje sljedeća slika, svjetska trgovina mjerena u postotku BDP-a pada ili stagnira od 2008.

Slika za sada još uvijek podsjeća na 1980-e, ali prema svemu sudeći, statistike tek trebaju zabilježiti posljedice eskalacije trgovačkog rata Amerike i Kine dok je rasplet trgovačkih odnosa Amerike i Europe odgođen za nekoliko mjeseci.

svijet

Poslovično kritični i pesimistični (demokrat) Paul Krugman tvitao je jučer poruku da ga sve ovo podsjeća na stanje nakon atentata u Sarajevu. On se toga teško može sjećati, no šalu na stranu, možda je još malo prerano za najavu Armagedona?

Je li Krugman pretjerao?

Prvo, bit će zanimljivo vidjeti kako će se ostatak svijeta odnositi prema američkoj tezi da je Kina valutni manipulator i hoće li ta optužba biti tek ulog u pregovorima i dobra priča za domaću javnost kojoj se predsjednik predstavlja kao jedini autentični zaštitnik domaćih interesa.

Realno, pad vrijednosti valute je nešto što očekujete kada gospodarstvo usporava i izvoz raste po još nižoj stopi ili pada. I još u trgovačkom ratu s Amerikom. S druge strane, nema previše sumnje u to da središnja banka Kine na različite načine nastoji utjecati na tečaj. Tek ćemo vidjeti kako će se to protumačiti.

A treće, bez obzira na ishod spora o manipulaciji, ovdje vidimo tek jednu od nevolja za protekcioniste: u gospodarstvu je mnogo varijabli i sve su povezane, a sustav je poput slabo napuhanog balona – kad se stisne na jednoj strani, zrak se prebaci na drugu i balon se opet napuhne; što hoće reći da deprecijacija kineske valute očito poništava efekt carina. Barem djelomično.

svijet

Drugo, sljedeći američki predsjednički izbori su 3. studenog 2020., što je na političkom satu vrlo brzo. Predsjednik Trump je vrlo rano počeo koristiti komunikacijsku strategiju prema kojoj je za sve kriv FED (koji nije dovoljno snizio kamatne stope).

FED u nemogućoj situaciji

Kao što smo najavili prošloga tjedna, FED će se naći u nemogućoj situaciji i morat će ubrzo dalje smanjivati kamatne stope, čime će kratkoročno navesti vodu na predsjednikov mlin i ojačati njegovu anti-FED retoriku (moći će reći “govorio sam ja”). No ta priča će se potrošiti kroz nekoliko mjeseci i pitanje je što će ostati u arsenalu opravdanja zbog usporavanja gospodarstva za sljedeću godinu, kada bi se usporavanje moglo najviše osjetiti, a predizborna kampanja bit će na vrhuncu.

Zbog toga se nitko ne bi trebao previše iznenaditi ako Trump, u jednom od više puta viđenih preokreta, odjednom relaksira situaciju i odigra nešto kooperativno ne bi li primirio tržišta i prevenirao eskalaciju rizika.

U svakom slučaju, cijene dionica su logično pale zbog neizvjesnosti. Cijene dionica moraju pasti kada se nešto ne da koliko-toliko pouzdano izračunati (kada rizik preraste u neizvjesnost), a izgleda da je upravo to na djelu jer nitko ne zna kako će velike američke kompanije restrukturirati svoje lance vrijednosti u mjeri u kojoj oni zavise o proizvodnji u Kini, kao što nitko nema pojma ni kako bi ovaj trgovački rat mogao završiti i koga bi sve mogao zahvatiti, pa samim time nemamo pojma niti o tome kako bi se eskalacija mogla reflektirati na američke kompanije koje su izvoznici. Ako se sve još poveže s eskalacijom političkih problema u Hong Kongu…

Izbjegavanje recesije moguća, ali…

Jedini pravi dobitnici u ovoj situaciji su obveznice. Prinosi na sve obveznice koje redovito pratimo osim ruskih zabilježili su pad na kraju prošlog tjedna. Za Hrvatsku tu ima kratkoročno dobrih vijesti, jer za sada se ne vidi ona stara karakteristika po kojoj su hrvatske obveznice u globalnom okviru reagirale kao da su equity – vrlo rizična imovina, a ne sigurno utočište. Do sada je ozbiljnija reakcija u jednu ili drugu stranu izostala.

No, ovo je tek početak priče.

Iz globalne perspektive tu ima loših vijesti, poput one o približavanju 2-godišnjih i 10-godišnjih prinosa. Kao što pažljiviji čitatelji Laba znaju, upravo ta razlika prinosa, a ne razlika između 10-godišnjeg prinosa i tržišta novca, predstavlja indikator nagiba krivulje prinosa, koji se pak tumači kao indikator recesije. Razlika ta dva prinosa u SAD-u je još uvijek pozitivna, ali se do petka smanjivala.

U ponedjeljak je, međutim, došlo do naglog pada prinosa na kraćem dijelu, te je razlika prinosa ponovo skočila iznad 0,2 postotna boda. Signala dakle – nema.

Izostanak tog signala argument je kontra katastrofičara i znak da FED doista ima otvoren prostor za dalje guranje kratkoročnih kamatnih stopa prema dolje i ispravljanje nagiba krivulje, što bi mogao biti put ka izbjegavanju recesije.

Međutim, toj logici za sada ne treba pridati preveliku važnost. Jer sada više nitko nema ni blagu ideju o tome dokle bi ovaj trgovački rat mogao ići i kakve će posljedice imati. Jedino je sigurno da se njegove posljedice ne zaustavljaju na onome što je mokri san svakog protekcionista – san o tome da je svijet igra nulte sume u kome kada stisneš carinu drugom, tebi bude bolje. Problem s trgovinom je da od carina često svima bude gore, a sudionici se onda razlikuju samo po tome koliko je onih koji žele ili mogu to platiti.

Pročitajte i ovo:
Crna rupa usisava tržišta obveznica, Europa pred ‘izgubljenim desetljećem’