Češka
Foto: Mara Bratoš

Navodno je ponuda Div Grupa Tomislava Debeljaka i talijanskog Fincantierija šokirala upravu Uljanika d.d. i Ministarstvo gospodarstva. Po svemu sudeći u jedinoj ponudi koja je stigla na stol, navedeno je da ukupni gubici i dugovi u Uljanik Grupi iznose 10 milijardi kuna, odnosno 1,4 milijarde eura!

Navedeno je, kako su jučer objavili mediji, i da bi država trebala platiti čitav trošak, a Div Grupa i Fincantieri u idućih 10 godina pronaći toliko investicija i ugovorenih brodova.

Čemu sada šok? Jedino što je moglo šokirati Banske dvore je drugi dio ponude – da država odmah plati 10 milijardi kuna.

Za Uljanik se nudi manje nego lani

Ukupni gubici i dugovi za upućene ne bi trebali biti novost. Ne razlikuju se mnogo od cifre koju je Uprava Uljanika objavila u prosincu 2018. Tada je Uprava ministru Darku Horvatu na stol stavila procjenu prema kojoj za spas Uljanika treba 1,3 milijarde eura, dvostruko više nego što je govorila procjena iz studenog 2018. godine. U međuvremenu su otkazani ugovori o gradnji nekoliko brodova, što objašnjava razliku u procjenama troškova restrukturiranja.

Podsjetimo, krajem prošle godine u igri je još bila Kermas energija d.o.o. Danka Konačara koji je tražio da država preuzme većinski udjel u Uljaniku, osigura svježi kapital, dok bi on, barem prema informacijama koje su bile dostupne javnosti, unio 25 milijuna eura.

Debeljak i Fincantieri ne nude ni to. Porezni obveznici bi sada odmah trebali platiti 1,4 milijardi eura, neslužbene su informacije od jučer. Nude, čini se, manje nego što je DIV ponudio u Pismu namjere u kolovozu prošle godine. Tada je Debeljak iskazao spremnost dokapitalizacije Uljanik grupe s 302 milijuna kuna, otkup svih dionica Uljanik grupe u 3. maju u iznosu od 380 milijuna te otkup do 24,9 posto dionica remontnog brodogradilišta Viktor Lenac, koji je također u suvlasništvu Uljanik grupe.

Sindrom kuhane žabe

Sve te informacije spadaju u zonu špekulacije, što uopće ne mora značiti da nisu točne. Vlada se u slučaju Uljanika odlučila na šutnju, javnosti pušta informacije na kapaljku i tretira ju kao žabu koju treba polako skuhati. Da šok bude manji.

I jučer je ministar financija Zdravko Marić odbio reći koliko bi moglo koštati restrukturiranje Uljanika. Odbio je komentirati ponudu za Uljanik – koju su Nadzorni odbor i Uprava Uljanika d.d. jučer prihvatili – a odbio je komentirati i procjenu koju je ministar Darko Horvat iznio prije desetak dana prema kojoj bi restrukturiranje Uljanika moglo koštati oko 800 milijuna eura (oko šest milijardi kuna), od čega bi polovicu platila država. Za Marića je i procjena ministra Horvata, kako je izjavio, špekulacija.

Javnost nije saznala ni koliko je uopće ponuda za Uljanik stiglo, niti tko je dao ponude. Novinari su inzistirali da se barem objavi broj ponuda i imena potencijalnih investitora. Iz Banskih dvora su uvjeravali da će te informacije objaviti “kroz nekoliko dana”. Još uvijek ne znamo tko je dao ponude, zašto je prihvaćena Debeljakova, po čemu je ona bolja od drugih (ako ih je uopće bilo).

Nema plana, samo troškovi rastu

Procjene troška države, poreznih obveznika, stalno rastu. Jedan dio troškova su jamstva, drugi dio cijena restrukturiranja. Ukupni dug po jamstvima koje je država dala Uljaniku iznosi 4,25 milijardi kuna. Lani i u siječnju ove godine iz državnog proračuna je plaćeno oko 2,8 milijardi. Ostaje još oko 1,5 milijardi kuna, samo za jamstva.

Drugo, cijena restrukturiranja: Prema Upravi Uljanika iz prosinca 2018. – 1,3 milijarde eura. Prema ministru Horvatu iz siječnja 2019. – 800 milijuna eura. Prema Upravi Uljanika danas – 1,4 milijarde eura! Neozbiljno.

Za što bi porezni obveznici dali toliki novac? Za ljušturu od brodogradilišta u kojem su na navozu ostala tek tri broda koje nema snage dovršiti i isporučiti. Za spašavanje radnih mjesta? Od kad je počela ova agonija, Uljanik je napustilo 1.700 radnika, svaki treći.

Prevelika je to cijena. Jeftinije i prema poreznim obveznicima poštenije bi bilo pustiti Uljanik u stečaj, okončati ovu agoniju u kojoj se ne zna ni razloge zašto su nastali ovoliki gubici, ni koliko će oni na kraju oni biti, ni koliko zapravo košta restrukturiranje, niti kakav je uopće plan. I bez ikakve projekcije održivosti brodogradilišta, čak i kada bi se iz državnog proračuna odmah isplatilo 14 milijardi kuna.

Pročitajte i ovo:
Koliko zapravo vrijedi Uljanik?