kuna
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Velimir Šonje, jedan od naših najuglednijih ekonomista, objavio je knjigu “Euro u Hrvatskoj: za i protiv” u kojoj na oko tristo stranica daje uvid u kompleksna pitanja monetarne politike, monetarnog suvereniteta, uloge tečaja, uloge središnje banke, monetarne komponente projekta europskih integracija te specifičnosti hrvatske monetarne situacije.

Tim je povodom Šonje – koji smatra da se euro za Hrvatsku nameće kao dugoročno rješenje – u Jutarnjem listu objavio poduži tekst u kojem objašnjava koje su prednosti (ali i rizici) uvođenja zajedničke europske valute te zašto kuna nikada nije zaživjela kao prava valuta.

Kuna zakazala u dvije od tri glavne funkcije novca

Prema tumačenju Velimira Šonje, kuna je zakazala u dvije od tri glavne funkcije novca, kao mjerilo vrijednosti i u funkciji štednje. Funkcionira samo kao sredstvo plaćanja.

“Kuna funkcionira kao mjerilo vrijednosti za predmete manje vrijednosti – od novina i kava do perilica za suđe. Međutim, kada je riječ o vrijednostima automobila, nekretnina, brodova i nasljedstava, u Hrvatskoj je mjerilo vrijednosti oduvijek bila njemačka marka”, podsjeća Šonje i dodaje da je tu ulogu preuzeo euro.

“Druga funkcija novca je sredstvo razmjene (plaćanja). Tu stvari stoje malo bolje za kunu. Vlada zakonom zabranjuje korištenje drugih valuta kao sredstva plaćanja u zemlji. Prisila daje rezultata.

Srećom, nikome nije palo na pamet prisilom utjecati na valutu štednje. To je treća funkcija novca. Ne postoji normalna zemlja na ovome svijetu koja bi ljudima branila štednju u stranoj valuti. Strah od bijega novca iz zemlje snažno ograničava vlasti u donošenju loših odluka. Zbog toga u našem bankovnom sustavu više od pola bilančne svote čine devize, a udjel devizne štednje u ukupnoj štednji stanovništva još je veći i kreće se oko 65 posto. Dakle, kuna je zakazala u funkciji štednje”, objašnjava Šonje.

Zašto je kuna zakazala

O razlozima zbog kojih je kuna zakazala, Šonje polemizira s monetarnim suverenistima predvođenima Ivanom Lovrinovićem koji za slabosti nacionalne valute okrivljuju monetarnu politiku.

“Monetarni suverenisti zaboravljaju ili prešućuju činjenicu da monetarna politika utječe samo na jednu stranu tržišta – na ponudu novca. Na drugoj strani nalazi se potražnja za novcem. U konačnici, i u dugom roku, potražnja za novcem određuje karakteristike monetarnog sustava. Drugim riječima, kuna je zakazala jer ste vi to tražili”, piše Šonje.

kuna
Foto: Fotolia

Svoju tvrdnju Šonje je čitateljima pokušao približiti slikovitom opisom uloge središnje banke u reguliranju izvora novčanog toka: “Kada ona otvori slavinu, novčani tok poteče nizbrdo. Međutim, središnja banka nema kontrolu nad nagibom terena, širinom korita, konfiguracijom obala i brojem ljudi koji će zagrabiti u likvidnosni tok. Te stvari ovise o autonomnim odlukama milijuna financijskih posrednika, građana i poduzeća. Ako je za njih oportuno propustiti tok, ili ga zamijeniti za neki drugi (npr. konvertirati kune u eure), krajnji učinak puštanja novca na izvoru bit će drugačiji od onoga što su regulatori izvora željeli ili očekivali da će se dogoditi nizvodno”.

Pojašnjava da, ako se korištenje domaće valute u zemlji poput Hrvatske želi poticati i širiti, vrijednost domaće valute mora biti stabilna ili rasti. U suprotnom, ako vrijednost domaće valute pada, ljudi će vrlo brzo konvertirati domaću u stranu valutu zbog osjetljivosti na promjene tečaja.

Paradoks hrvatskog monetarnog sustava

“Tu počinje naš monetarni paradoks. Korist od domaće valute trebala bi se očitovati u lošim vremenima, kada bi vrijednost domaće valute trebala pasti. Realno slabija domaća valuta može pogodovati izvozu i/ili smanjiti uvoz, što bi trebalo ublažiti recesiju ili pomoći da se ona izbjegne.

Međutim, znatno slabljenje domaće valute u zemlji poput Hrvatske dovodi do zaobilaženja domaće valute. To je povezano sa smanjenjem potrošnje i investicija. Učinak slabije valute na smanjenje potrošnje i investicija poništava eventualno pozitivne učinke slabije valute na izvoz”, ističe Šonje i dodaje kako u malim i otvorenim zemljama poput Hrvatske općenito postoji sedam vjetrova u pramac monetarne ekspanzije i slabljenja valute:

Prvo, slabija valuta prijeti buđenjem inflacije. Drugo, slabija valuta poskupljuje uvozne inpute. To je problem u zemljama koje nemaju resurse za efikasnu proizvodnju nekih ključnih dobara. Na primjer, ako vrijednost valute padne, poskupjet će energija i tehnologije, a to je štetno za razvoj.

Treće, mnogi akteri gospodarskog života imaju dugove u devizama ili uz valutnu klauzulu. Slabija valuta povećava realnu zaduženost u domaćoj valuti (sjetite se kredita vezanih uz tečaj franka). Četvrto, povećanje realne zaduženosti dovodi do sekundarnih negativnih efekata – smanjenja investicija i potrošnje.

Peto, slabija valuta dovodi do rasta kamatnih stopa, što je obrnuto od scenarija koji se događa u velikim monetarnim područjima gdje vrijednost valuta pada kad su kamatne stope niže. Ekonomisti pojavu uske korelacije tečaja i kamatnih stopa u krizama nazivaju “istočni grijeh” i smatraju je iznimno opasnom, s obzirom na to da može pojačati velike financijske krize.

To je povezano sa šestim, ranije spomenutim efektom valutne supstitucije – slabija valuta dovodi do zamjene valutom čija je vrijednost stabilna. To znači da se novac (a s njime i vrijednost i potencijal za investicije) odljeva iz zemlje kad je najpotrebniji.

Naposljetku, međudjelovanje spomenutih utjecaja može dovesti do paralize sposobnosti za upravljanje rizikom i pada kapitalne snage financijskih posrednika. To dovodi do kreditne kontrakcije, što proizvodi sljedeći krug negativnih učinaka na rast i razvoj.

kuna
Foto: Pixabay

Prednosti eura

Šonje smatra da bi za razliku od kune, koja je zakazala u nekim funkcijama novca, euro mogao postati potpuno funkcionalna domaća valuta. Također smatra da euro može poboljšati performanse našeg monetarnog sustava i ojačati okvir za izbjegavanje financijskih kriza i gospodarski rast.

“S eurom će nestati valutna klauzula; štedjet će se na troškovima konverzije (taj novac će se moći produktivnije upotrijebiti); otklonit će se valutni rizik, što je pozitivno za trgovinu i ulaganja; gotovo će nestati rizici neke velike financijske krize u zemlji. Tržišta državnih obveznica će se integrirati i produbiti, a one same će postati prihvatljiva kolaterala za monetarne operacije u eurosustavu”, piše Šonje u tekstu objavljenom u Jutarnjem listu kojeg u cijelosti možete pročitati ovdje.

Pročitajte i ovo:
Euro danas slavi 20 godina, što o njemu doista misle Hrvati