zdravstvo
Foto: Fotolia

Hrvatski građani za zdravstvo izdvajaju oko 24,5 milijarde kuna, ali zdravstveni sustav je pred raspadom, dug se neprestano gomila, na pregleda se čeka mjesecima, u nekim slučajevima i godinama. Nedavno je javnost zaprepastio podatak da zdravstvenu zaštitu koristi više ljudi nego što Hrvatska ima stanovnika, iako to nije novost. Već godinama službeni podaci HZZO-a pokazuju, naime, da je između 90 i 120 tisuća osoba više osigurano nego što se procjenjuje da ih u Hrvatskoj zaista i živi.

Broj osiguranika nije, međutim, jedini problem našeg zdravstva. Samo oko trećine osiguranika plaća punu premiju obveznog zdravstvenog osiguranja, upozorila je Europska komisija u svom godišnjem izvješću za Hrvatsku koje je objavila prošli tjedan, i u kojem je veliku pažnju posvetila zdravstvenom sustavu. Primijetila je da je u rujnu 2018. zdravstveni dug bio četiri posto veći nego prethodne godine.

Zaposlenima još veći doprinos za zdravstvo?

Europska komisija konstatirala je među ostalim da se za oko 42 posto svih osiguranika osiguranje plaća iz državnog proračuna. Ali ni ti transferi nisu dovoljni da se pokrije puna pokrivenost osiguranjem, što doprinosi akumulaciji duga u zdravstvu.

Komisija je također objavila kako hrvatska Vlada ne planira proširiti krug osiguranika koji plaćaju zdravstveno osiguranje. Preporučila je stoga višu premiju osiguranja. Kao argument za još jedno poskupljenje EK je navela udjel izdataka za javno zdravstvo u BDP-u znatno je manji od europskog prosjeka (5,6 posto u Hrvatskoj naspram 7,9 posto prosjeka EU).

Prihvati li Vlada preporuku EK, oko 1,4 milijuna građana koji plaćaju puni iznos doprinosa (osigurano je gotovo 4,2 milijuna ljudi) moglo bi uskoro plaćati još više doprinose. Koliko je opravdano dalje povećanje doprinosa koji plaćaju zaposleni (od siječnja doprinos je povećan za 1,5 postotni bod), pitali smo dr. sc. Maju Vehovec koja se bavi ekonomikom zdravstva te Davora Huića iz Udruge Lipa koja zagovara porezno rasterećenje i provođenje reformi.

Vehovec: Zdravstvena potrošnja neodrživa

Oba naša sugovornika su protiv povećanja izdataka bilo za poslodavce, bilo za radnike. Vehovec kaže da povećanje izdataka za zdravstvo nije opravdano sve dok taj sektor ne raščisti svoje unutrašnje dubioze vezane za troškove i cijene. Ističe kako je udjel od 42 posto koji se plaća iz državnog proračuna prevelik i ozbiljno dovodi u pitanje održivost zdravstvene potrošnje.

“To je ujedno dokaz da model financiranja zdravstvene potrošnje treba revidirati, ali ne tako da se troškovi prebace na privatne izdatke građana. Naime, iako privatni izdaci za zdravstvo kontinuirano rastu njihov udio je još nizak i prati strukturu većine europskih zemalja. Unutar tih privatnih izdataka vidljivo je zaostajanje dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja u odnosu na druge zemlje.

Ukupni izdaci za zdravstvo per capita u Hrvatskoj su niži u odnosu na druge zemlje. Logično je da postoji i težnja i potreba da se ti izdaci povećaju, osobito kad se zna da troškovi zdravstva rastu prirodno i nezaustavljivo zbog napretka tehnologije i starenja stanovništva”, prokomentirala je Maja Vehovec preporuke EK.

zdravstvo
Maja Vehovec, EIZG / Izvor: Prvi plan

Huić: HZZO je kao protočni bojler

Davor Huić ističe da je problem zdravstva sličan onome mirovinskog sustava – jako široko definirana prava, cijeli niz privilegiranih skupina koja ostvaruju prava a da u sustav uplaćuju minimalno ili ništa. Napominje da su troškovi zdravstva u zadnjih 20 godina povećani više od tri puta i to u uvjetima pada broja stanovnika.

“Kad na to dodamo nisku razinu zaposlenosti, jednu od najnižih u Europi, a da znamo da prihod za zdravstveno osiguranje ide iz plaće (doprinos), dobijemo ovo što imamo – veliki jaz između prihoda i rashoda zdravstvenog sustava”, tumači Huić koji smatra da bi se taj jaz mogao premostiti boljom kontrolom troškova. Problem s kontrolom troškova je u tome što to nitko ne radi”, kaže Huić koji glavni problem prepoznaje u HZZO-u “koji ne funkcionira kao osiguravateljska kuća koja kontrolira troškove, nego jednostavno plaća račune kako oni dođu, kao protočni bojler”.

Huić napominje kako sada nema nadzora u pravom smislu, niti postoji netko tko će tražiti rezultate za što manje novaca, pratiti ishode liječenja i nagrađivati uspjeh. Smatra da je jedino rješenje ukidanje monopola HZZO-a i stvaranje konkurencije osiguravatelja u segmentu obaveznog osiguranja. Građanima treba dati priliku da za svoje uplate u fond zdravstva imaju pravo birati osiguravatelja preko kojeg će ostvarivati usluge zdravstvene zaštite, pojašnjava.

Liberalizacija tržišta zdravstvene zaštite

“Druga je stvar liberalizacija tržišta zdravstvene zaštite, tako da privatne zdravstvene institucije budu bolje inkorporirane u sustav i mogu natjecati za javna sredstva. Trenutno je između javnog i privatnog zdravstva napravljen “kineski zid” i to bi trebalo primijeniti, jer postoji niz potencijalnih sinergija kojima bismo mogli doći do racionalnijeg korištenja resursa.

Jedan dobar korak u tom smjeru bi bilo uvođenje vaučera, gdje bi osiguranici mogli birati hoće li zdravstvenu uslugu potražiti u javnoj ili privatnoj instituciji. Time bi se smanjile liste čekanja, redovi u bolnicama i ambulantama, a jača konkurencija i bolja kontrola troškova javnih institucija (koja sada ne postoji), garancija je da ne bi došlo do povećanja ukupnih troškova sustava zdravstva”, rekao nam je Huić.

zdravstvo
Davor Huić, Udruga Lipa / Izvor: Screenshot N1

Neodrživa zatvorenost medicinskih krugova

U Izvješću Komisija je navela i kako ograničenja troškova bolnica nisu prilagođena vrsti i uslugama svake od njih. Funkcionalna integracija bolnica sporo napreduje od 2017., a Ministarstvo zdravstva je provodi bez definiranog roka provedbe i bez koordinacije s inicijativom za jačanje izvan bolničke zdravstvene skrbi. I dok su s jedne strane kapaciteti nekih bolnica su iznad potreba stanovništva, s druge strane u nekim dijelovima zemlje zdravstvena skrb nije dostupna, stoji u Izvješću EK.

“Reforma zdravstva počinje s primarnom zaštitom. Ona mora preuzeti značajni dio zdravstvene zaštite, ali za to je potrebna jasno definiranje njihovih zadataka, kapaciteta i troškova. Problemi pristupa zdravstvenoj skrbi rješavaju se u suradnji s medicinom, ali ne i isključivo unutar medicinskih krugova, jer se tu radi o organizaciji, upravljanju, financijama i pravu. Utjecaj politike treba maksimalno smanjiti”, kaže Vehovec.

Ističe kako kontinuirani dug zdravstva, koji pritom i stalno raste govori o strukturnom problemu u tom sektoru.

“Taj je problem vezan za sve ono što je izvan same medicine. Zbog toga bi bilo potrebno da se jednom zauvijek o problemima zdravstva prestane razgovarati unutar samo medicinskog dijela sektora. Njihova zatvorenost je neprihvatljiva i neodrživa”, zaključila je Vehovec.

Pročitajte i ovo:
Dug zdravstva mogao bi eksplodirati, evo i zašto
Europska komisija objasnila zašto Hrvatska sporo napreduje