lidera
Gordan Kožulj, Deloitte

Četvrta industrijska revolucija od lidera traži nove osobine i vještine, a četiri karakterne osobine iskristalizirale su se kao ključne za uspjeh. To su fokusiranost na društvena pitanja, donošenje odluka utemeljenih na konkretnim i relevantnim podacima, odvažno usvajanje novih tehnologija te pronalaženje talenata, odnosno ulaganje u edukaciju i razvoj zaposlenika.

U dvama ključnim područjima – utjecaj na društvo te razvoj talenta – stavovi direktora diljem svijeta korjenito su se promijenili od 2017., ali su tek lani počeli shvaćati na koji način 4. industrijska revolucija mijenja poslovanje i društvo, pokazalo je istraživanje koje je Deloitte proveo u 19 država i koje je obuhvatilo više od dvije tisuće izvršnih direktora.

“Ovim smo istraživanjem utvrdili postojanje četiri karakterne osobine uspješnih rukovoditelja u eri 4. industrijske revolucije. Ti rukovoditelji ostvaruju veći rast prihoda od svojih kolega među ostalim i jer su savladali barem jednu dimenziju potrebnu za uspjeh, a u nekim slučajevima i više njih”, prokomentirao je rezultate istraživanja Gordan Kožulj, menadžer u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja.

lidera
Foto: Pixabay

Pozitivan utjecaj na društvo donosi prihode

Ovogodišnjim se ispitivanjem utvrdilo da je za poslovne lidere “utjecaj na društvo” postao najvažniji čimbenik (34 posto) prilikom ocjenjivanja korporativnog uspjeha. To je jednako stopi financijske uspješnosti (17 posto) i zadovoljstva zaposlenika (17 posto) zajedno.

Nadalje, više od polovice ispitanih direktora navelo je kako su njihovi napori u pogledu pozitivnog učinka na društvo proizveli nove prihode. Također se pokazalo da su direktori koji su fokusirani na društvena pitanja uvjereniji od ostalih kako su njihovi timovi spremni za digitalnu transformaciju, a više su spremni ulagati u osposobljavanje i edukaciju svojih djelatnika.

Mnogi bez vizije i strategije

Trećina rukovoditelja obuhvaćenih Deloitteovom anketom navela je kako je nedostatak vizije glavni izazov s kojim se organizacije suočavaju pri prilagodbi poslovnih strategija potrebama budućnosti. Strategija se zapostavila i kad je riječ o implementaciji novih tehnologija te rukovoditelji kao problem navode postojanje prekomjernog broja tehnoloških opcija i otežano praćenje napretka na tom polju.

Samo 29 posto direktora smatra da su njihove organizacije jasno definirale postupke donošenja odluka koje se temelje na relevantnim podacima, što im otežava držanje koraka s promjenama. Ističu i da operativne prepreke, kao što su organizacijski silosi, mogu otežati postupke donošenja odluka i sposobnost generiranja inovacija u organizacijama.

Ulaganje u inovacije i tehnologiju se isplati

Unatoč neupitnom gospodarskom i društvenom potencijalu 4. industrijske revolucije, brojne organizacije odlučuju zadržati status quo u pogledu svojih ulaganja u tehnologiju, čime se izlažu riziku, ističu u Deloitteu.

Tako je dvostruko više rukovoditelja izjavilo da će prije uložiti u tehnologije s ciljem zaštite od konkurencije, nego kako bi tehnologijom pokrenuli promjene na tržištu ili u drugim industrijama. Deloitteovi analitičari razloge takvom obrambenom pristupu vide u prevelikoj usredotočenosti na kratkoročne rezultate, prevelikom broju tehnoloških opcija te nedostatku razumijevanja novih tehnologija.

Rukovoditelji prepoznati kao “pokretači promjena na tržištu” shvaćaju pak kako je ulaganje u inovacije potrebno za rast – oni ulažu u tehnologije koje su usmjerene na unaprjeđenje njihove pozicije na tržištu. Takve su se odvažne odluke isplatile: njihova ulaganja u tehnologiju ostvarila su ili premašila planirane poslovne rezultate, ističu u Deloitteu.

lidera
Foto: Pixabay

Zapošljavati ili osposobljavati?

Istraživanje je među ostalim pokazalo da strah od tehnologije i automatizacije neće nužno potaknuti menadžere na povećane napore u osposobljavanju djelatnika. Dok je 55 posto rukovoditelja istaknulo kako postoji znatan nerazmjer između trenutačnih vještina i vještina koje će biti potrebne u budućnosti, 25 posto njih i dalje radije bira zapošljavanje novih djelatnika nego osposobljavanje postojećih zaposlenika.

Nadalje, 57 posto rukovoditelja smatra kako obrazovni sustav nedostatno priprema nove generacije za tržište rada, a što je porast od 35 posto u odnosu na 2017. Ako obrazovni sustav ne proizvodi kvalificirane stručnjake, poslovni lideri će morati “otimati” tuđe zaposlenike koje posjeduju potrebne vještine ili osposobljavati svoje postojeće zaposlenike.

Menadžeri koje se prepoznaje kao prvake u pronalasku talenata skloniji su osposobljavanju svojih zaposlenika za buduće potrebe poslovanja, skloniji su ulaganju u tehnologije i zaposlenike s ciljem stvaranja novih trendova radije nego zbog obrane postojeće tržišne pozicije.

“Postupanje direktora tijekom 2017. i 2018. upućuju na veliki jaz između njihove uvjerenosti u sposobnost adresiranja tih promjena i njihove stvarne spremnosti. Danas su rukovoditelji realističniji te se čine osobito fokusirani na stvaranje pozitivnog utjecaja na društvo i razvoj radne snage, kao dvije ključne sastavnice za budući uspjeh njihove organizacije”, naglasio je Zlatko Bazianec, partner u Deloitteovom odjelu poslovnog savjetovanja i rukovoditelj hrvatskog ureda.

Pročitajte i ovo:
Kako se ljudski um nosi s digitalnom revolucijom