poljoprivreda
Foto: Pixabay

Europska unija svake godine za poljoprivredu izdvaja preko 60 milijardi eura. Zbog Brexita će se ova svota smanjiti. Sada je pitanje kako podijeliti ono što će ostati. I koje prioritete postaviti.

Dokument pod nazivom “Agrar Atlas 2019”, kojeg su ovog tjedna u Berlinu predstavili zaklada Heinrich Böll i organizacija za zaštitu okoliša Bund, pokazuje da se 70 posto direktnih subvencija EU-a za poljoprivredu dodjeljuje po principu veličine poljoprivrednog zemljišta. Što znači: tko ima više zemlje, taj dobiva i više subvencija. Ova logika doduše nije pokrenula proces umiranja manjih gazdinstava, ali ga je dodatno ubrzala, piše DW.

Tri posto najvećih obrađuje više od pola poljoprivrednih površina

Rezultat ovakve politike je više nego očit: 3,1 posto poljoprivrednih gazdinstava upravlja i obrađuje više od pola poljoprivrednih površina u EU. I veličina dobara je u daljnjem rastu. Dodatni problem je i taj što je trećina poljoprivrednika u EU-u dosegla mirovinsku starosnu dob a pomlatka nema. Mnogi su i bez kapitala. Nakon zatvaranja poljoprivrednih dobara uglavnom uskače velika konkurencija ili špekulanti koji računaju s porastom cijena poljoprivrednog zemljišta.

Posebno veliki poljoprivredni industrijski kombinati u međuvremenu vode glavnu riječ u Češkoj, Francuskoj, Nizozemskoj kao i na sjeveru i istoku Njemačke. U Poljskoj, Rumunjskoj i Grčkoj još uvijek prevladavaju manja poljoprivredna dobra. Proračunska politika EU-a ide u smjeru industrijalizacije poljoprivrede.

Jedna trećina direktnih subvencija završava u rukama 131.000 poljoprivrednih dobara od ukupno njih 6,7 milijuna. Situacija je posebice neuravnotežena u središnjoj i istočnoj Europi, ističe DW koji je nedavno pisao i o problemu dodjele državnog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, kojeg je aktualizirao novi Zakon o poljoprivredi.

poljoprivreda
Foto: Pixabay

I Hrvatska pogoduje velikima, mali propadaju

Jedan od nezaobilaznih aspekata u daljnjem razvoju hrvatske poljoprivrede svakako je povoljni najam državnih parcela. Ipak, taj dio sektora praćen je i najvećim dubiozama, zbog kroničnog pogodovanja velikim tržišnim akterima čiji lobiji u pravilu ostvaruju glavni utjecaj na političare, ističe DW u tekstu naslovljenom “Zakon pogoduje velikima, mali propadaju”.

Dodaje da među prvih 20 najvećih korisnika državnih parcela nisu obiteljska gospodarstva (OPG) čiji je prosperitet navodno u srži hrvatske agrarne politike. Pojedinačno, uvjerljivo najveći korisnik i dalje je Agrokor, pa oponenti aktualnih zakonskih izmjena predviđaju da će i novi zakon ići u korist “novim Todorićima”. Osim toga, velike firme je državni zakup koštao i do 12 puta jeftinije nego male korisnike, u nekim slučajevima.

>> Agrokor zemlju prenio na zrcalne tvrtke, poljoprivrednici zazivaju DORH

Hoće li EU dati više za male poljoprivrednike

Trenutno se u Bruxellesu raspravlja o reformi preraspodjele subvencija i o smanjenom proračunu nakon Brexita koji bi nakon izlazaka Britanaca mogao biti smanjen i do 20 posto.

Prema aktualnim informacijama Europska komisija želi zadržati dosadašnji princip podjele po broju hektara. No subvencije bi trebale biti ograničene kod svote od 60.000 eura, a postupno obustavljene kod granice od 100.000 eura.

>> Nova EU politika: Poljoprivrednicima umjesto milijuna najviše 100.000 eura potpore

Autori “Agrarnog atlasa” strahuju da bi se zbog smanjenog proračuna prije svega štedjelo na zaštiti životinja. Dosad je EU-ova agrarna politika ekološki razvoj podržavala s 30 posto proračuna.

Upitna zaštita okoliša i klime

Prema mišljenju autora “Agrarnog atlasa”, potrebna je prije svega promjena načina razmišljanja. Ključ je u manje intenzivnoj obradi poljoprivrednih površina što pogoduje i razvoju životinjskog svijeta na poljoprivrednim površinama. Isto tako bi poljoprivrednici koji se odriču pesticida trebali pri raspodjeli subvencija biti ispred onih s klasičnim metodama koje uključuju masovnu upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva.

Kao jedno od rješenja “Agrarni atlas” predlaže i bolju koordinaciju stočarstva i zemljoradnje što uključuje povezanu proizvodnju stočne hrane i direktnu upotrebu stajskog gnojiva.

“Umjesto velikih industrijskih gazdinstava, subvencije bi trebala odlaziti malim poljoprivrednicima koji nešto čine za prirodu, okoliš i zaštitu klime i životinja”, zaključio je predsjednik zastupničkog kluba Zelenih Anton Hofreiter, piše DW.

Pročitajte i ovo:
Zajednička poljoprivredna politika: Revolucija, evolucija ili svađa?