Moody's
Foto: Pixabay

“Da sam znala da je likvidacija poduzeća tako komplicirana i skupa, nikada ne bih osnovala poduzeće. Dovedena sam u situaciju da će me država nakon tri i pol godine urednog poslovanja i s nula kuna dugovanja, dovesti do toga da ću završiti pod ovrhama i blokadama, samo zato što ne mogu nastaviti raditi”, ispričala nam je Đina Fiuri, očajna i izgubljena u birokratskom labirintu iz kojeg trenutačno ne vidi izlaza.

Fiuri je vlasnica malog j.d.o.o., kojeg je pokrenula kako bi se, nakon što je prešla 50-u samozaposlila i maknula s burze. Početkom godine teško se razboljela, prihodi su joj naravno jako pali i jedini logičan izlaz joj se učinio u zatvaranju poduzeća. Bila je uvjerena kako će to relativno bezbolno riješiti jer će, pripovijeda nam, godinu zaključiti bez ikakvih dugova, jedina je zaposlena u poduzeću i nema nikakvih “repova”.

“Ispada da ću morati dok se poduzeće ne likvidira platiti još najmanje 40-ak tisuća kuna. Bolesna i bez ikakvih prihoda. Od kuda da ja to platim? Zar ne bi bilo logično da se u ovakvim slučajevima, kada poduzeće nema dugova i uredno je podmirivalo sve svoje obveze, brzo likvidira, bez velikih dodatnih troškova?”, pita Fiuri koja je odgovore pokušala naći u nizu institucija, od HGK-a, HUP-a do Trgovačkog suda, javnih bilježnika i odvjetnika, pa čak i od sindikata. Pokazalo se – bezuspješno.

Troškovi likvidacije rastu od 1. siječnja 2019.

likvidirati
Vesna Varšava, IPRH

Puno malih i mikro poduzetnika bit će prisiljeno pokrenuti postupak likvidacije jer neće biti u mogućnosti plaćati obvezne doprinose kao članovi uprave. Naknadnim ubacivanjem i likvidatora u konačni prijedlog izmjena zakona o doprinosima, poduzetnici su dovedeni u jako loš položaj

Iako bi postupak likvidacije po slovu zakona trebao trajati oko pola godine, u praksi to se otegne na punu godinu kod “čistih” firmi, a ako je bilo što sporno može se odužiti i na četiri, pet godina. Od 1. siječnja 2019. troškovi će biti još veći nego do sada jer su izmjenama Zakona o doprinosima – koji je izazvao veliko nezadovoljstvo poduzetnika zbog odredbe da si direktori moraju plaćati doprinose na puno radno vrijeme – stvoreni dodatni troškovi.

Ako poduzetnici, naime, odluče likvidirati poduzeće i kao bivši članovi uprave postanu likvidatori, od početka sljedeće godine morat će plaćati oko 2000 kuna doprinosa mjesečno. Što je postupak likvidacije duži i troškovi su veći.

“Puno malih i mikro poduzetnika je prisiljeno pokrenuti postupak likvidacije budući da od 1. siječnja neće biti u mogućnosti plaćati obvezne doprinose kao članovi uprave, na što smo neprestano upozoravali. Naknadnim ubacivanjem i likvidatora u konačni prijedlog izmjena zakona o doprinosima, poduzetnici su dovedeni u jako loš položaj”, kazala nam je Vesna Varšava iz udruge Inicijativa profesionalnih računovođa Hrvatske (IPRH).

Naime, ako poduzetnici pokrenu likvidaciju nakon 1. siječnja 2019. i oni kao članovi uprave postanu likvidatori, moraju se početkom likvidacije prijaviti u radni odnos kao likvidatori kako bi plaćali doprinose po koeficijentu 0,65 za cijelo vrijeme trajanja likvidacije. Ako plaćaju manje, razliku do tog iznosa morat će platiti kao fizičke osobe vlastitim novcem po rješenju Porezne uprave.

Nezaposlenima najviši troškovi doprinosa

Ako se bivši član uprave ne prijavi kao likvidator i postane nezaposlen, opet mora plaćati doprinos za mirovinsko osiguranje, ali ovaj put kao fizička osoba i po još većem koeficijentu nego što je plaćao kao član uprave ili likvidator društva (koeficijent se penje s 0,65 na 1). Mjesečna obveza za doprinose iznosit će im, dakle, oko 3100 kuna, oko tisuću kuna više nego da ostanu zaposleni kao likvidatori.

Da stvar bude gora, na burzi nezaposleni bivši članovi uprava ne ostvaruju nikakva prava sve dok imaju više od 25 posto udjela u firmi, a obzirom likvidacija traje, troškovi se samo gomilaju.

Poduzetnicima, kao što je gospođa Đina Fiuri, ostaje mogućnost da imenuju nekog drugog likvidatora i tako smanje trošak postupka likvidacije. Obično su to javni bilježnici ili odvjetnici, ali i njih treba honorirati. Njihove naknade kreću se, saznajemo, od 2000 do 2500 kuna po postupku.

Prijeti novi val ovrha

IPRH predlaže hitnu izmjenu postupka likvidacije kako bi se za tvrtke koje nemaju imovine niti dugova omogućio skraćeni postupak likvidacije

“IPRH je upozoravao na štetnost izmjene zakona i tokom samog e-savjetovanja, no svi prijedlozi su odbijeni. Propisivanjem obveze i za likvidatora dodatno se opterećuju poduzetnici koji tvrtke likvidiraju upravo zbog nemogućnosti plaćanja obveznih doprinosa za člana uprave, a sada ih kači i obveza za cijelo vrijeme trajanja likvidacije što će dovesti do novog vala ovrha”, kaže Vesna Varšava iz IPRH-a.

Dodaje da će IPRH pokrenuti inicijativu prema ministarstvu gospodarstva za hitnom izmjenom postupka likvidacije kako bi se za tvrtke koje nemaju imovine niti dugova omogućio skraćeni postupak likvidacije.

Postupak likvidacije kompliciran i skup

likvidirati
Nuša Žunec, HUP

Nuša Žunec, pravna savjetnica HUP-a, upozorava na to da nema mnogo razlike ni u likvidaciji d.o.o. i j.d.o.o., iako država već godinama promovira j.d.o.o. kako jednostavniji i jeftiniji oblik poslovanja. No, prilikom gašenja poduzeća, procedura je podjednako duga i komplicirana.

“Postupak košta desetak tisuća kuna (bez troškova doprinosa, op. au.) i obuhvaća višekratnu objavu javnih poziva vjerovnicima, čak i u slučaju da je u knjigama evidentiran samo jedan, te podnošenje tri financijska izvještaja u rangu završnog računa, a kroz konkretni postupak ćete prolaziti uz javnog bilježnika ili odvjetnika.

Knjigovođa će vam trebati za ispunjavanje tri izvještaja slična završnom računu, što naravno, također košta. J.d.o.o. prolazi isti postupak, ali možete računati na nešto kraće vrijeme trajanja i par tisuća kuna manje taksi. To je sva razlika”, pojašnjava Žunec.

Napominje da za poduzeće ne postoji mogućnost mirovanja ili zamrzavanja. Dok ono postoji, dužno je izvještavati poreznu i predavati Fini izvještaje za javnu objavu.

Kažnjavanje poduzetnika koji su uredno poslovali

“U javnosti je poznat i jednostavan postupak brisanja društva kada se isti provede po službenoj dužnosti Sudskog registra, pri čemu se izbjegava provođenje postupka likvidacije. Isto se provodi kada društvo tri uzastopne godine nije postupilo po zakonskoj obvezi objavljivanja godišnjih financijskih izvješća”, kaže Žunec, ali naglašava da takav postupak podliježe prekršajnoj odgovornosti.

Kada se sve zbroji, ispada da su kažnjeni oni poduzetnici koji su uredno poslovali i podmirivali sve svoje obveze. Mnogi od njih će u sljedećoj godini zbog povećanih troškova doprinosa morati prekinuti poslovanje. Slučaj gospođe Fiuri pokazuje, međutim, da ih i tu čekaju ogromni troškovi na koje u početku možda i nisu računali.

“Prije tri i pol godine sam otvorila poduzeće jer nisam željela biti socijalni slučaj, na teret državi. Sada me država, umjesto da mi omogući brzo i jeftino zatvaranje poduzeća, kažnjava visokim doprinosima. Gdje je tu logika?”, pita se Fiuri.

Pročitajte i ovo:
Kako likvidirati poduzeće uz što manje troškove