metodologije
Velebit Mirić; Foto: Prvi plan

Design Sprint, najnoviju svjetsku metodologiju za rapidni dizajn razvili su zaposlenici tvrtke Google Ventures, predvođeni Jakeom Knappom, kako bi minimalizirali rizike kod izbacivanja novih proizvoda ili usluga na tržište. Iako je Design Sprint u početku služio kao interni proces rješavanja izazova dizajna novih proizvoda i usluga, te njihovih specifičnih komponenti, nije trebalo dugo da se rasprostrani u vodeće svjetske kompanije kao što su Slack, Shopify i Blue Bottle Coffee.

Blue Bottle Coffee je nakon implementacije Design Sprint metodologije u 2013. osigurala nevjerojatnih 100 milijuna dolara dodatnog VC kapitala, a krajem 2017. je prodana Nestleu za nešto više od 500 milijuna dolara.

Design Sprint temelji se na Design Thinkingu, jednoj od najdugoročnije razvijanih poslovnih metodologija koja je s vremenom stekla status “poslovne filozofije”. Ideja je krenula od toga da se dizajnerski pristup klijentima, u početku promatran kao odnos između arhitekata i njihovih klijenata, pokuša preslikati u druge poslovne oblike i procese.

Design Thinking teorijski je zamah dobila davne 1969. kada je nobelovac Herbert A. Simon objavio knjigu “The Sciences of the Artificial”. Jedna od prvih tvrtki koja je u potpunosti definirala i izložila svoj proces Design Thinkinga, IDEO, osnovana je (tek) 1991. Danas je IDEO vodeća globalna Design Thinking tvrtka koja se diči izradom proizvoda poput kompjuterskog miša.

Google lansirao Design Sprint 2.0

Nakon godina i godina proučavanja i korištenja Design Thinking filozofije, mnoge svjetske tvrtke su pronašle svoje vlastite načine za njezinu implementaciju u svoje svakodnevne procese. Tako su iz ove filozofije proizašle mnoge druge poznate metodologije, poput Six Sigma strategije upravljanja 1986., te naposljetku i Design Sprinta 2016.

Krajem siječnja ove godine, nakon više od 300 uspješnih Design Sprinteva u sklopu Google Venturesa, te nakon testiranja na uzorku od 100 dodatnih Design Sprinteva, izvorni autor metodologije udružio se s dizajnerskom tvrtkom AJ&Smart, ne bi li nauštrb prikupljenog iskustva poboljšao postojeću metodologiju. Tu, novonastalu i unaprijeđenu metodologiju, zovemo Design Sprint 2.0.

metodologije
Ilustracija: Pixabay

Kako sam već kazao, Design Thinking je filozofija, a ne metodologija. Kako to? Zato što dijeli više poveznica s kapitalizmom, nego kutijom alata. Naime, ako kapitalizam promatramo kao filozofiju koja u centar stavlja kapital, Design Thinking je filozofija koja u centar stavlja čovjeka, stoga ju često zovu i “dizajnom usmjerenim ka čovjeku” (eng. “human-centered design”).

Dakle, ne radi se o skupu alata ili procesa, već o čitavoj novoj znanosti, a koja je usmjerena na to da kroz predefinirane alate uključi korisnika direktno i indirektno u razvoj proizvoda ili usluge. Do lansiranja na tržište rezultati su tako već testirani, a proizvodi i usluge popravljeni.

Različite metodologije

Danas poznajemo barem 20 interpretacija metodoloških okvira ove filozofije, od kojih su najpoznatiji: IDEO, Stanford d.school, Hasso Plattner Institute (HPI) d.school, Google, IBM, Frog, Double Diamond.

Dodatna potvrda raznovrsne primjene ove filozofije očituje se u pojavi različitosti u metodološkim okvirima unutar organizacija koje surađuju. Tako se čak i Stanford d.school te HPI Institut d.school razilaze u metodologijama, gdje ona iz Njemačke predlaže jedan korak više.

U nastavku pogledajte paralelnu usporedbu koraka u procesima:

Iz prikazanog, razvidno je da mnogi metodološki okviri dijele sličnosti u procesima, no variraju broj koraka u procesu između tri i sedam koraka. Zamislite samo koliko je to razlika u praktičnoj primjeni, iako većina svoje procese vuče iz iste filozofije. Stoga, valja se uvijek priupitati kojom metodologijom radimo Design Thinking.

Kao što sam već spomenuo, Google Ventures se okrenuo praktičnoj primjeni navedene filozofije u svakodnevnim procesima odlučivanja. Prva inačica Design Sprint metodologije podrazumijevala je pet dana rada za uspješno testiran prototip, a bazirana je na Design Thinking procesu kakav propagira Stanfordov d.school.

Za razliku od Design Thinkinga, Design Sprint podrazumijeva sljedeće korake u procesu: 1. Mapiranje, 2. Skica, 3. Storyboard, 4. Prototip, 5. Test.

Druga inačica, Design Sprint 2.0, bitno je izmijenila proces i skratila vrijeme potrebno za izradu i testiranje prototipa na svega četiri dana. S time da dijelovi timova koji odlučuju o glavnim smjernicama ovog procesa trebaju biti prisutni svega dva dana. To znači da angažmanom savjetnika koji poznaje ovu metodologiju, te vašim ulogom od dva dana, nakon četiri dana dobivate funkcionalni prototip visoke razine.

Razlike između Design Thinkinga i Design Sprinta

Slijedi prikaz temeljnih razlika između Design Thinkinga i Design Sprinta na primjeru ishoda potencijalnih dvodnevnih radionica:

Radi se o bitno različitim ishodima, stoga valja znati kada primijeniti jednu, a kada drugu od spomenutih filozofija i metodologija.

U praktičnoj primjeni postoji više problema u sklopu Design Thinking filozofije općenito, nego po pitanju Design Sprint metodologije. Tome je tako upravo zbog razlike u metodološkim okvirima u sklopu Design Thinking filozofije, što nam za ishode daje vrlo različite studije slučaja. Stoga, puno je bitnije da, ako želimo replicirati Design Thinking studiju slučaja, dobro proučimo koji je metodološki okvir korišten.

Design Thinking mijenja DNA tvrtke

Iz analiza brojnih studija slučaja jasno se vidi da Design Thinking procesi imaju puno veći naglasak na empatiji, tj. stvarnom mjerenju postojećih seta emocija korisnika, a koje smo zatekli na terenu.

Iz te perspektive, može se reći kako se Design Thinking procesi više bave mjerenjem kvalitativnih vrijednosti korisnika, nego samim rješenjem. Iz tog razloga su često potrebne brojne iteracije ili ponavljanja procesa.

Studije 40 uspješnih slučaja korištenjem Design Thinking filozofije možete pronaći ovdje.

U Hrvatskoj dosad nemamo niti jednu nacionalno ili internacionalno prihvaćenu studiju slučaja, a koja bi potvrdila da je, i na koji način, neka tvrtka ili organizacija iskoristila Design Thinking za poboljšanje svojih procesa.

U svom praktičnom dijelu Design Thinking dokazuje da je filozofija jer njezinom integracijom sama tvrtka mijenja svoj DNA te se mentalno približava korisnicima, a odmiče od klasičnog dizajna okrenutog proizvodu. Design Thinking bih preporučio svakoj organizaciji koja želi na brži i organiziraniji način uvesti promjene u načinu razmišljanja svojih zaposlenika i omogućit im jednostavno i zabavno povezivanje s okolinom.

Kvaliteta ishoda će tu uvijek ovisiti o broju ponavljanja, što često može dovesti do većeg broja sati “praznog hoda” ili doslovnog ponavljanja, te tako bitno utjecati na ukupno vrijeme potrebno za implementaciju.

inovativni poduzetnici
Foto: Fotolia

Praktičnost Design Sprinta

S druge strane, Design Sprint je, a naročito u svom najnovijem obliku, više orijentiran tome da se koristi unutar postojećih organizacija i timova. Na jasno razložen način te definiranim alatima i vremenima za provedbu bitno utječe na efikasnost timova i vrlo brzo donosi prototipe visoke kvalitete, s razlikom da su oni skrojeni za daljnji razvoj u finalne proizvode i usluge.

Stoga, ako prototip nakon Design Sprinta date osobi zaduženoj za razvoj proizvoda ili usluge, ona će točno znati što treba učiniti i koji su koraci u tom procesu. Zašto? Jer se Design Sprint 2.0 bavi procesom korištenja naših proizvoda ili usluga, a ne emocijama koji zbog toga nastaju.

Iz navedenih razloga Design Sprint 2.0 je više kalibriran sa stvarnim očekivanjima i ciljevima rukovodioca organizacije čije izazove rješavamo. Donosi i specifičnije rezultate koji se vrlo često odnose upravo na neke od internih procesa organizacije, te su usmjereni na efikasnost u provedbi.

Temeljna emocija, i zapravo jedina, u tom procesu je vjerovanje da korisnik hoće što bolji proizvod, bez razmišljanja o tome je li on dobre ili loše volje danas zbog vremenske prognoze.

Brojne primjere Design Sprint implementacije možete pronaći ovdje.

Design Sprint 2.0 je sistematski način za rukovođenje poslovnim procesima kreacije ili dogradnje proizvoda i usluga, a koji se bavi opipljivostima ishoda. To je metodologija izrađena po Design Thinking filozofiji, a koja se bavi praktičnom primjenom te filozofije u sklopu poslovnog okruženja.

Prilike u Hrvatskoj

U Hrvatskoj za ovo polje vrijedi ista problematika kao i na polju Design Thinkinga. Izgleda kako svi sve znaju, osim primijeniti to u praksi. Preostaje vidjeti nosi li nam budućnost drugačije novosti po ovom pitanju, ili će ova filozofija i njezine metodologije donijeti još jedan “brainstorming” sastanak na kojemu ćemo svi ponovno slušati šefove kako izbacuju ideje.

Hrvatskom malom tržištu korištenje gore opisanih metodologija moglo bi dati dodatan vjetar u leđa. I dok bi Design Thinking filozofija trebala biti temelj obrazovne reforme i ostati u funkciji edukacije, Design Sprint 2.0 valja plasirati na tržište kao metodološki okvir i uslugu te tako pripomoći tržišnim akterima da brže i kvalitetnije ostvare svoje ciljeve.

Problem se nazire u tome što u nas ne postoji tržišna regulacija kvalitete izvedbe ovakvih inovacija u nas. Sve ovisi o nekoliko ključnih aktera koji zbilja imaju znanje i iskustva u prikazanoj filozofiji, u bilo kojem od svojih oblika. U prijevodu, čekamo vidjeti koliko će tržište “Design Thinking filozofije” u nas brzo reagirati na promjene koja se u toj filozofiji dogodila 2016. i početkom ove godine.

* Autor je poslovni savjetnik, osnivač i direktor tvrtke Innovatio Consilium. Nakon diplome na Vernu, školovao se na američkom Rochester Institute of Technology na kojem je stekao stupanj Master of Science u području inovacija u poslovnom upravljanju.