bankari i klijent
Foto: Fotolia

Hrvatski građani ne samo da ne poznaju osnovne pojmove iz ugovora o kreditu, nego ne znaju niti svoja potrošačka prava usprkos tome što vrlo često kao instrument osiguranja daju najvrjednije što imaju – nekretnine, plaće ili mirovine.

Osim što se sami relativno rijetko upuštaju u istraživanje svih obveza i prava koje kao klijenti kreditnih institucija imaju, građanima ne pomažu ni banke koje ih informiraju putem preopširnih, složenih i prestručno pisanih brošura.

Tatjana Josipović
Foto: Tatjana Josipović, Pravni fakultet u Zagrebu

To je tek dio rezultata nedavno završenog trogodišnjeg istraživanja o građanskopravnoj zaštiti potrošača kod financijskih, javnih i telekomunikacijskih usluga kojeg je vodila dr. Tatjana Josipović s Pravnog fakulteta u Zagrebu, a koje je uključivalo i empirijsko istraživanje na nacionalnom reprezentativnom uzorku od tisuću osoba starijih od 18 godina.

Glavni povod istraživanju je zabrinjavajuća razina prezaduženosti građana, kao i činjenica da prezaduženost gotovo svakodnevno raste te da u našem građanskopravnom sustavu nema dovoljno instrumenata kojima bi se mogla ostvariti bolja zaštita građana u financijskim teškoćama, pojasnila je Josipović.

Nema se za život pa se uzimaju krediti

U Hrvatskoj je kreditno zaduženo svako drugo kućanstvo, no čak 62 posto kreditno zaduženih ne zna što je efektivna kamatna stopa, niti zna što je to ukupni trošak zajma. Više od polovice nije čulo niti za Hrvatski registar obaveza po kreditima.

Iako je dosad vladalo uvjerenje da građani kredite najčešće uzimaju radi kupnje stana ili kuće, istraživanje je pokazalo da je na prvom mjestu uzimanje kredita kako bi se došlo do gotovine – nenamjenske kredite uzelo je 32,6 posto ispitanih građana, a stambene ipak nešto manje – 31,6 posto.

Građani najčešće uzimaju gotovinske kredite i to kako bi platili svoje tekuće životne troškove.

Očekivano, najviše su (72 posto) kreditno zaduženi zaposleni i članovi njihovih kućanstava, ali je zabrinjavajuće da su kreditima vrlo opterećeni i građani koji nisu radno aktivni. Istraživanje je, naime, pokazalo da su nezaposleni ili članovi njihovog kućanstva u 52 posto slučajeva opterećeni kreditima, kod umirovljenika je takvih 39 posto, kod kućanica 48 posto, a kod studenata čak 63 posto.

Zanimljivo je da umirovljenici, kućanice, studenti i nezaposleni rjeđe osobno podižu kredit, već su to češće učinili neki drugi članovi njihovog kućanstva. Jedno od objašnjenja jest da se u takvim aranžmanima pojavljuju kao sudužnici, a moguće je da su uzeli kredit u vrijeme dok su radili, a nakon toga ili otišli u mirovinu ili ostali bez posla.

Budući da građani najčešće uzimaju nenamjenske kredite, istraživači su zaključili da u nedostatku drugih izvora novčanih sredstava putem gotovinskih kredita plaćaju svoje tekuće životne troškove. Na takav zaključak su ih naveli i podaci po kojima je takva vrsta zaduživanja najprisutnija kod ispitanika koji imaju manje prihode i kod radno neaktivnih građana.

Problematično korištenje kartica

Tri četvrtine kreditno zaduženih građana zna da su ih banke obvezne informirati o svim obvezama koje preuzimaju prije sklapanja ugovora, ali im ta spoznaja znači malo ili ništa. Naime, informacije o obavezama kredita koje im je banka dostavila na svom obrascu bile su jasne i razumljive samo za 56 posto onih koji su se zadužili. Problem je što su informacije koje im banka dostavlja preopsežne i previše stručne, a najmanje ih razumiju građani koji su socijalno i imovinski najviše pogođeni povredom svojih prava.

Praksa banaka je da prilikom davanja kredita svojim korisnicima nude i druge usluge, od kreditne kartice i korištenja minusa na tekućem računu do korištenja još jedne kreditne kartice. Premda ne razumiju ni uvjete pod kojima su dobili kredit, polovica onih koji su se zadužili prihvatili su tom prilikom još jednu financijsku uslugu banke. Najčešće je riječ o kreditnim karticama, a na drugom mjestu je korištenje minusa na tekućem računu.

O uvjetima korištenja minusa na tekućem računu 28 posto ispitanih nije uopće bilo informirano. Usprkos tome, čak 45 posto svih ispitanih građana koristi minus na tekućem računu, od toga gotovo četvrtina njih stalno i često.

“Osobito je problematično korištenje kartica. Građani vrlo često koriste više njih, a ne znaju ni kolike su kamate po karticama”, kazala nam je dr. sc. Josipović.

Naglasila je da podaci o kreditima i korištenju kartica pokazuju da ima jako puno socijalnih problema koji se ne mogu rješavati samo kreditnom politikom. Prema njezinom mišljenju, da bi se problem ovrha mogao riješiti, potrebno je provesti ad hoc mjere i izvan rješenja iz ovršnog zakona.

Loša informiranost

I u slučaju drugih financijskih usluga informiranost je loša: o uvjetima korištenja minusa na tekućem računu čak 27,9 posto ispitanih nije uopće bilo informirano, a 41 posto njih ne zna jesu li bili informirani ili se ne sjećaju. Usprkos tome, čak 45 posto svih ispitanih građana koristi minus na tekućem računu, od toga gotovo četvrtina njih stalno i često. Podsjećamo, riječ je o vrsti kredita s vrlo visokim kamatama.

Ništa bolje informirani nisu ni jamci. Istraživanje je pokazalo da je svaki 17. ispitanik jamac za nečiji kredit (5,9 posto), a gotovo svaki deseti je otplaćivao tuđi kredit. Nakon toga je 64,5 posto njih od osobnog dužnika pokušalo ostvariti povrat. Čak se 91,4 posto jamaca pokušalo regresirati mirnim putem, odnosno dogovorom s dužnikom, a samo se 7,1 posto pokušalo namiriti sudskim putem.

Pravni stručnjaci su protiv prekomjernih osiguranja koja banke traže prilikom podizanja kredita.

Prof. dr. sc. Josipović upozorava i na činjenicu da zakonom nije propisan obavezni sadržaj informacija za jamce, a upravo o tome ovisi jesu li jamci informirani samo o tome da moraju platiti dug ako to ne učini osobni dužnik ili znaju i kako vjerovnik od njih ostvaruje naplatu, koja su im prava kada ispune tražbinu prema vjerovniku, a koja su mu prema dužniku, kakve prigovore mogu upućivati i drugo.

Prekomjerna osiguranja banaka

Jedna od važnih preporuka odnosi se i na preveniranje prekomjernog osiguranja tražbine prilikom podizanja kredita.

“Sada se u velikoj mjeri prednost u ostvarivanju prava i zaštiti prava daje vjerovnicima, a građanima kao dužnicima ostaju samo tzv. post festum oblici zaštite nakon što se već provede prisilna naplata. Problem je utoliko veći i zbog toga što se u velikom broju slučajeva brza naplata dosjelih obveza kumulativno osigurava s više različitih sredstava osiguranja. Primjerice, kombinira se založno pravo na nekretnini sa zadužnicom ili zapljenom plaće uz jamce, sudužnike, mjenice. U praksi to znači da vjerovnici istovremeno mogu zahvatiti u različite dijelove imovine dužnika”, kaže dr. Josipović.

Pročitajte i ovo:
I doktori znanosti iz ekonomije uzeli kredite u švicarcima!