plan štednje
Foto: Fotolia

Od oko 400 milijardi kuna, koliko se procjenjuje da iznosi ukupna financijska imovina hrvatskih građana, pola tog iznosa usprkos povijesno niskim prinosima Hrvati štede u bankama.

Kamatne stope na a vista depozite gotovo su na nuli, pa uz višu stopu inflacije novac gubi na vrijednosti. Na oročene štedne uloge kamate su nešto više, u nekim bankama za veće iznose i dulje rokove oročenja moguće je dobiti kamatu od 2,68 posto.

Ne samo zbog niskih prinosa na štednju u bankama, stručnjaci savjetuju da svoja sredstva raspodijelite u nekoliko različitih oblika štednje. Osim u bankovnu štednju, višak novca dobro bi bilo usmjeriti i u ostale oblike štednje, kao što su mirovinska štednja, životna osiguranja, investicijski fondovi. Većina banaka osim klasične štednje u ponudu je uvrstila i modele koji kombiniraju štednju s ulaganjem u fondove i koji donose veće prinose.

Svaki od tih oblika štednje (ulaganja) ima svojih prednosti i mana, a razlikuju se i po ciljevima i vremenskom horizontu štednje.

Kako napraviti plan štednje

Kako onda napraviti plan štednje i odlučiti u koje oblike štednje usmjeriti višak novaca?

Na primjeru tridesetogodišnjaka koji mjesečno raspolaže s 1.000 kuna potencijalne štednje, Dajana Barbić, docentica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, savjetuje da se 50 posto sredstava, dakle 500 kuna, položi u oročene štednje, stambene štednje i štednje na transakcijskom računu za “crne dane”. Riječ je o takozvane visoko likvidnim tipovima štednje gdje su sredstva lako dostupna.

Preostalih 50 posto valjalo bi staviti u dugoročnu štednju. Barbić smatra da bi optimalno bilo 400 kuna položiti u dobrovoljnu mirovinsku štednju (treći mirovinski stup), a preostalih 100 kuna u životno osiguranje.

plan štednje
Foto: Fotolia

Mirovinska štednja ili životna osiguranja

Prema mišljenju Damira Grbavca, predsjednika Uprave Raiffeisen mirovinskih fondova, optimalno bi većinu od raspoloživih 1.000 kuna bilo usmjeriti u dugoročnije oblike štednje. Na prvo mjesto je stavio dobrovoljnu mirovinsku štednju (treći stup) u koje bi usmjerio 50 posto planirane štednje.

“Dobrovoljna mirovinska štednja u Hrvatskoj je najbolji namjenski oblik ulaganja za starost budući da prosječni godišnji prinosi iznose oko šest posto”, pojašnjava Grbavac. Preostalih 500 kuna raspodijelio bi u investicijske fondove, životna osiguranja i tek na posljednjem mjestu u bankovne depozite kao visoko likvidna sredstva.

Maja Vehovec iz Ekonomskog instituta, Zagreb također preporučuje da se većina od 1.000 kuna usmjeri u dugoročnije oblike, s time da ona na prvo mjesto stavlja životna osiguranja, a potom mirovinsku štednju. Kao treći oblik savjetuje bilo koji od oblika štednje u bankama ili investicijskim fondovima. Napominje da se prilikom planiranja štednje vodi računa o vlastitim prioritetima kako bi taj plan bio što realniji. Nije isto, kaže, ako netko npr. ima riješeno stambeno pitanje ili tek planira kupovinu stana.

Štednja u bankama sigurna

“Jedno od zlatnih pravila je da se u visokorizična ulaganja ne stavlja novac koji vam je potreban za kruh i mlijeko, nego onaj koji imate kao višak i čiji vas eventualni gubitak neće jako boljeti”, kaže viceguverner HNB-a Roman Šubić.

Činjenicu da većinu novca hrvatski građani drže u bankama iako na njemu ne ostvaruju nikakvu zaradu, Šubić objašnjava povjerenjem. Štednja u bankama, do 100 tisuća eura, osigurana je naime od strane Državne agencije za osiguranje štednih uloga.

U HNB-u savjetuju, međutim, da se prije odluke o oročavanju depozita prikupe detaljne informacije o vrstama oročene štednje koje su u ponudi na tržištu, visini kamata za pojedine vrste štednje, mogućim rokovima oročavanja i uvjetima prijevremenog raskida ugovora o štednji prije isteka roka oročavanja.

Pročitajte i ovo:
Svijet se bogati na dionicama, Hrvati svoju imovinu povećali najmanje u 6 godina