dugova
Foto: Pixabay

Kao jednu od rijetkih uspješnih reformi aktualna Vlada ističe mini-poreznu reformu kojom je smanjeno porezno opterećenje plaća. No, prava je istina da je porezno opterećenje značajno raslo od 2013. godine. Poslodavci su ovog tjedna opet apelirali na Vladu da smanji poreze i doprinose na plaće kako bi one mogle rasti.

Većina hrvatskih radnika svojom plaćom smatra isključivo neto iznos, novac kojeg dobiju na račun i malo je onih koji znaju koliko im je država zapravo uzela od plaće. Da bi nam svima bilo jasnije koliko nam država uzima porezima, prirezima i raznoraznim doprinosima, napravili smo detaljnu analizu nekoliko razina plaća: minimalne radničke plaće, minimalne direktorske plaće i prosječne hrvatske plaće.

Dodatno smo izračunali postotak koji se državi na ime poreza i doprinosa mora platiti za isplatu prosječne zagrebačke neto plaće koja je viša od državnog prosjeka. Zatim za isplatu najviše prosječne neto plaće u Zagrebu i za najviše prosječne plaće u državi.

Ako želite na vlastitoj plaći izračunati koliko i za što plaćate državi, koristite naš kalkulator plaće:plaće niskeNajslabije plaćeni radnici državi od 100 kuna daju 32

Počet ćemo s minimalnom plaćom. Njezinu visinu Uredbom uređuje Vlada u bruto iznosu koji ove godine iznosi 3.439,8 kuna, 163,8 kuna više nego u prošloj godini. Riječ je o tzv. bruto 1 – iznos na koji se obračunava mirovinsko, porezi i prirez. To, međutim, nije ukupni trošak budući da poslodavac, da bi isplatio zajamčenu minimalnu plaću, mora platiti i doprinose za zdravstveno osiguranje, za zapošljavanje i za ozljede na radu. Taj iznos je tzv. bruto 2.

Bruto 2 je, jednostavnije rečeno, ukupni trošak vašeg zaposlenja, najmanji iznos kojeg radnik mora stvoriti svojim radom da bi poduzeće u kojem radi bilo na nuli. Ako poduzeće ne zaradi taj novac, ulazi u gubitak. U tom slučaju nije u stanju izvršavati svoje financijske obveze, pa ni prema radnicima.

U našim izračunima koristili smo bruto 2 jer on predstavlja stvarni trošak rada i daje točniju sliku poreznog tereta. Napominjemo da država u svojim aktima i statistici koristi bruto 1 iznose, na koje poslodavac, da bi uopće mogao isplatiti plaće mora obračunati dodatne namete, od kojih je najveći doprinos za zdravstveno osiguranje.

Da bi radniku isplatilo minimalac, poduzeće mora svaki mjesec stvoriti vrijednost ne od 3.439,8 kuna, već od 4.031,45 kuna. Od toga radniku na račun sjedne 2.751,84 kune, što je 1.279,61 kuna ili 31,7 posto manje od ukupnog troška rada.

Najslabije plaćeni radnici u Hrvatskoj državi mora dakle dati gotovo trećinu svoje plaće (bruta 2), odnosno na 100 zarađenih kuna državi plati oko 32 kune. Evo što i koliko plaća:

Za vlastitu mirovinu 172 kune mjesečno

U I. stup mirovinskog osiguranja, za mirovine sadašnjih umirovljenika, radnik na minimalcu uplaćuje 515,97 kuna. Za svoju buduću mirovinu (II. Stup) uplaćuje skromnih 171,99 kuna.

To znači da će u godinu dana za vlastitu mirovinu uštedjeti 2.063,88 kuna i ako bude radio punih 40 godina, na svom mirovinskom računu će imati 82.555,2 kune (bez prinosa koje ostvaruju mirovinski fondovi). Pod istim uvjetima (minimalna plaća i 40 godina staža) za druge umirovljenike uplatit će 247.665,6 kuna.

Ta računica jasno pokazuje zašto je naš mirovinski sustav neodrživ.

Za zdravstveno osiguranje radnik na minimalcu svaki mjesec uplaćuje 515,97 kuna. Doprinos za zapošljavanje uzme mu još 58,48 kuna, a za ozljede na radu 17,2 kune. Poreznim izmjenama iz 2017. ukinuto je plaćanje poreza i prireza na minimalne plaće.

Izračun smo radili za osobu bez djece i uzdržavanih članova, s prebivalištem u Zagrebu koji ima najviši prirez. Računica, međutim, vrijedi i za radnike s djecom budući da su minimalne plaće toliko niske da porezne olakšice ne igraju nikakvu ulogu.

plaće niske
Ilustracija: Pixabay

I direktori na minimalcu državi daju trećinu plaće

Osim što je propisala visinu minimalne plaće za radnike, država je propisala i minimalne plaće za direktore poduzeća. Ona u 2018. mora iznositi 5.213 kuna mjesečno u brutu 1, bez obzira na prihod koje poduzeće ostvari. Budući da je u Hrvatskoj većina poduzeća mikro i male veličine, za velik broj vlasnika i ujedno direktora takvih poduzeća, dekret o visini plaće koju si moraju isplatiti, predstavlja veliko ograničenje.

Evo koje namete plaćaju direktori s minimalnom plaćom: I. mirovinski stup i zdravstveno osiguranje po 781,95 kuna; za vlastitu mirovinu (II. Stup) 260,65 kuna; doprinos za zapošljavanje 88,62 te za ozljedu na radu 26,64 kuna. Kao i radnici na minimalcu i direktori s minimalnim plaćama ne plaćaju porez na dohodak i prirez.

U konačnici, mjesečna minimalna plaća direktora iznosi 4.170,40 kuna. Međutim, da bi je isplatio, direktor / vlasnik poduzeća mora ostvariti mjesečni prihod od 6.190,64 kuna (toliko iznosi bruto 2), što znači da državi mora platiti 32,6 posto, oko jedan postotni bod više nego za radnički minimalac.

Prosječno plaćeni radnici odriču se 40 posto plaće

Prosječna bruto plaća isplaćena za veljaču na razini cijele Hrvatske je iznosila 8.274 kune (posljednji službeni podatak DZS-a), što u slučaju zaposlenog Zagrepčanina bez djece i uzdržavanih članova obitelji, daje neto plaću od 5.820,8 kuna. Međutim, za takvu plaću poslodavac mora osigurati 9.697,13 kuna (bruto 2).

Na svaku prosječnu mjesečnu bruto plaću mora se platiti 1.241,1 kuna za sadašnje umirovljenike (I. stup), za zdravstveno osiguranje još toliko. Za vlastitu buduću mirovinu 413,7 kuna. Dakle, samo za obvezno zdravstveno osiguranje prosječno plaćeni radnik godišnje izdvoji 14.893,2 kune. Toliko solidarno plati i za mirovine sadašnjih umirovljenika, dok za vlastitu mirovinu godišnje uštedi 4.964,4 kune (bez državnih poticaja i prinosa mirovinskih fondova), što je za 2.900,52 kune više u odnosu na minimalno plaćenog radnika.

Na prosječne plaće obračunavaju se porez na dohodak i prirez (taj novac ide u gradski, a ne u državni proračun): 676,61 kuna je porez na dohodak, dok prirez iznosi 121,79 kuna. Ako prosječno plaćeni Zagrepčanin ima jedno dijete, neto plaća će mu biti uvećana za ravno 495,6 kuna.

Za prosječnu plaću treba platiti i 140,66 kuna doprinosa za zapošljavanje te 41,37 kuna doprinosa u slučaju ozljede na radu.

Kad se sve zbroji, Zagrepčanin bez djece za prosječnu hrvatsku plaću državi plati čak 40 posto poreza i doprinosa. Od sto zarađenih kuna, državi odmah plati 40.

Viša plaća, veći teret

No, prosječne zagrebačke plaće su više od državnog prosjeka i trenutačno iznose, prema posljednje objavljenim podacima, 7.082 kune, dok je najviša prosječna neto plaća (isplaćena u siječnju za prosinac 2017.) iznosila 11.539 kuna.

Istom metodologijom kao u gornjim primjerima, izračunali smo da porezni teret na prosječnu zagrebačku plaću iznosi 42,4 posto, dok je za najvišu prosječnu plaću u Zagrebu državi potrebno platiti golemih 46 posto poreznih i ostalih davanja – na svakih 100 zarađenih kuna državi idu 46 kune.

Najviše prosječne neto plaće u Hrvatskoj se isplaćuju u ICT sektoru i ona trenutačno iznosi 8.539 kuna. Za isplatu tolikih neto plaća, ICT stručnjak (u Zagrebu, bez djece) odnosno poduzeće u kojem je zaposlen, mora zaraditi najmanje 15.252,6 kuna. Porezni teret za takve plaće iznosi 44 posto. Sa svakom isplaćenom kunom više, progresivno raste i oporezivanje.

Pročitajte i ovo:
HUP: Agrokor ‘pojeo’ reforme